“Preizvišenomu, presvetlomu i prepoštuvanomu gospodinu Maksimilijanu Verhovac od Rakitovca, po Božji previdljivosti biškupu zagrebačkomu, opatu Blažene Marije Device od Topuske…”, tako prije dvjestotinjak godina Ivan Rupert Gusić započinje posvetu svom “sponzoru”, zagrebačkom biskupu Vrhovcu, tom velikanu našeg crkvenoga, kulturnoga i gospodarskoga života. Upravo je Vrhovac bio taj koji je pokrenuo prijevode biblijskih knjiga na jezik svoga vjerničkoga puka. A to će reći – na standardni kajkavski jezik.
Kiša i susnježica nisu priječile ljubitelje kajkavske riječi iz Mraclina, Gorice i Zagreba da toplo pozdrave prof. emeritusa Alojza Jembriha, koji se u svom predavanju o Gusićevom prijevodu “Novoga Zakona” dotakao vremena u kojem prijevod nastaje, zatim života samoga svećenika Ivana Ruperta Gusića i konačnog prijenosa “na svetlo dana” njegovog rukopisa, koji je u arhivu kaptolske Metropolitane dva stoljeća čekao svoj trenutak. Upravo je prof. Jembrih svojim marom uredio Gusićeve bilježnice, prepoznavši u njima, između ostaloga, i sposobnost standardne kajkavštine toga vremena da u potpunosti prenese novozavjetni sadržaj. “Sveto pismo Novoga Zakona” to je svjetlo dana ugledalo ove veljače, a već smo ga sinoć imali prilike promovirati u sklopu Dučecovih spelancija u Mraclinu. Priliku da se ovo vrijedno djelo nabavi po promotivnoj cijeni iskoristili su mnogi nazočni zahvalivši time i uredniku, prof. emeritusu Jembrihu i izdavaču HKD-u sv Jeronima, na osobitom doprinosu našoj bibličkoj i kajkavskoj baštini.
U glazbenom dijelu večeri mraclinska flautistica Antonija Jurin izvela je skladbe Bacha mlađeg, a Ženska vokalna skupina Dučeca, pod ravnanjem Antuna Kotteka, pridružila se programu dvjema korizmenim napjevima. Poslije službenoga dijela domaćini i gosti podružili su se uz sir i vrhnje i domaće štrukle.
Foto-galerija: Vesna Tafra
