Stoje: Barica Kos - udata Kos, Vera Kos - udata Petković, Barica Kos - udata Hubak, Sjede: Katica Kos - udata Kos, Franjo Kos, Verica Kos - udata Stepanić, Barica Križanić (foto arhiv Barice Hubak)

Unuci su me iznenadili svojim dolaskom, a ja od sreće i veselja ne znam što bih!  Nisam im pripremila jelo kao obično, pa sam predložila da zajedno pečemo palačinke.

– Super, baka! Tvoje palačinke su najbolje!

Ja na brzinu napravim smjesu, pripremim tavu i velim unuci Evi:

– Eva, zlato, stavi si ovaj šiclin da ne zamažeš tu lijepu bluzicu.

– Kaj da stavim, baka? Kaj je to šiclin?

– Evo, vidiš kako vi mene uvijek inspirirate svojim pitanjima! Sad odma imam o čemu pisati.

Fertun, pregača ili u Mraclinu šiclin, je odjevni predmet koji je 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća bio neizostavni modni dodatak odjeće u svim prilikama. Dnevni, kao zaštita da se ne uprljamo – pa ih ima raznih vrsta, veličina i od raznih materijala, ovisno o svrsi: za radove u vrtu, u radionicama, u kući te za dnevne i večernje izlaske.

U Mraclinu je šiclin, nakon presvlačenja iz nošnje u „civilno odijevanje“, bio obavezni modni dodatak prilagođen prilikama u kojima se nosio. Na primjer, na svadbama su djevojke koje su posluživale goste nosile bijele šicline obrubljene čipkom. Stare žene su obavezno nosile crne šicline u svim prilikama, a mlade žene i snahe nosile su preko dnevne odjeće šicline koji su bojom i dezenom bili prilagođeni ostaloj odjeći.

Meni su u posebnom sjećanju ostali svečani šiclini od svile koje su djevojke nosile na bali, tj. zabave u našem parku. Na tim zabavama obavezno su svirali naši Cicibani. Djevojke su stajale (s mamama) na jednoj strani parka, a dečki su bili na drugoj strani. Kad bi muzika zasvirala, dečki su se žurili izabrati partnericu za ples, a mame su pažljivo brojile koliko puta je neki dečko plesao s njenom kćeri. Ako bi koji bio uporan i stalno dolazio po istu djevojku, to je bio znak da se nešto sprema!!!

Djevojke su se uredile, na šos i bluzu stavile bi svileni šiclin u odgovarajućoj boji, a onda… Mi djeca trčali smo po parku između plesača i naglim potezanjem razvezivali brižno vezane mašne na šiclinima plesačica. Ne moram vam ni pričati koliko su one bile ljute na nas jer je sav trud oko vezanja lijepe mašne u trenu propao.

– Baka, baka! Zagorila ti je palačinka! – vikne Eva.

– To se dogodi i staroj kuharici koja puno priča kao ja sada. Ostale su lijepe i fine, pa dođite, idemo jesti dok su još tople. I želim vam dobar tek!


Nada Crnić (foto arhiv Štefice Šafar)