Nakon redakcijskog druženja našeg portala, kojom prilikom nas je Vjekoslav Kovačić Kova upoznao sa gđom Mirom Fidanza, djevojački Kos, ili po domači Mirom Kokotanjkinom, sjeli smo na razgovor sa tom zaista ugodnom, zanimljivom i svestranom gospođom. Mira trenutno boravi u Mraclinu kod svojeg brata Nikole Kosa, Mikice Kokotanjkinog.
Mira Kokotanjkina rođena je u Mraclinu 1949. godine. Osnovnu školu završava u Mraclinu i Vukovini, a srednju medicinsku školu u Zagrebu. Već kao dijete zanima je rad s tekstilom što i ne čudi obzirom da se njena majka Jana Kos bavila tkanjem i izrađivanjem mraclinskih poculica. Te su poculice bile su izložene u Etnografskom muzeju u Zagrebu, a 1994. godine i na izložbi u Parizu. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanje Mira odlazi sestri Katici Štuban u Zürich, gdje se zapošljava u privatnoj poliklinici kao medicinska sestra. Odlučuje nastaviti obrazovanje te upisuje i završava višu školu za medicinske sestre i specijalizira anesteziologiju. Sedamdesetih iz Züricha seli u južni dio Švicarske, u kanton Tessin talijanskog govornog područja, točnije u grad Locarno, veliko švicarsko turističko naselje, gdje s obitelji živi i danas.
Premda je radila u zdravstvu, u slobodno vrijeme sve se više bavila tekstilnom umjetnošću, izradom goblena, nakita i sličnog. Ono zbog čega nam je gospođa Mira posebno zanimljiva, a možemo bez ustručavanja reći i poznata širom svijeta, jest vještina izrade čipke na batiće. Poseban je to stil u čipkarstvu, a najsličniji je nama poznatoj lepoglavskoj čipki.
Kako se zapravo sve započelo? Locarno je turističko naselje koje se nalazi na sjevernoj obali jezera Lago Maggiore, gdje je gđa Mira povremeno na štandu prodavala svoje radove. Njene radove primijetili su organizatori velikog filmskog festivala, koji se u Locarnu održava od 1946. godine i – nakon Cannesa i Venecije – najstariji je filmski festival u Europi. Izradila je logotip festivala od čipke, a njeni radovi došli su u ruke njemačkog kancelara Schrödera i talijanskog premijera Berlusconija. To je bio prvi njen veliki projekt, nakon čega slijedi vrlo uspješna karijera u čipkarstvu.
Iako je već imala dovoljno prakse, 2010. gđa Mira upisala je tekstilnu školu kako bi dodatno usavršavala svoje znanje, ali kako bi mogla predavati i prenositi svoja iskustva novim zaljubljenicima u izradu čipke na batiće. Osim tekstilne škole, pohađala je brojna privatna usavršavanja. Danas, u tekstilnoj školi jednom tjedno radi kao predavač na temu izrade čipke na batiće.
Od početku rada u čipkarstvu svoje je radove izlagala u cijeloj Europi, Kanadi, SAD-u, Južnoafričkoj Republici, Indiji, Gani, Australiji i Brazilu. Mira govori više svjetskih jezika – talijanski, njemački, engleski, španjolski, francuski te portugalski – a redovito sudjeluje na međunarodnim festivalima i kongresima vezanim uz čipkarstvo. Posjećuje i međunarodne festivale čipkarstva u Hrvatskoj koji se održavaju u Lepoglavi, Pagu i Sikirevcima kod Slavonskog Broda.
Za svoj rad osvojila je brojne nagrade i priznanja: za izradu krila grčkog junaka Ikara, koja su bila izložena u muzeju Metropolitan u New Yorku osvojila je šesto mjesto od 268 izloženih radova raznih umjetnika iz cijeloga svijeta, a u Riminiju u Italiji za izrađeni jastuk od čipke 2005. osvojila je prvu nagradu.
U svom Locarnu 2012. organizirala je međunarodnu izložbu čipkarskih radova na kojem je sudjelovalo 120 izlagača iz cijeloga svijeta. Izložbu je u tjedan dana posjetilo 15.000 posjetitelja. Mira posjeduje i velik fundus turopoljskih narodnih nošnja i platna. Uvijek kad je dolazila u Mraclin, otkupila je pokoji dio narodne nošnje ili starog domaćeg platna kojeg je koristila u izradi nekih svojih radova.
Danas Mira radi najviše za poznate dizajnere, od kojih će široj publici najpoznatiji biti Missoni i Lagerfeld. Izrađuje dijelove haljina, vjenčanica, namještaja, potom nakit, šalove, ukrase, stolnjake, razne tekstilne proizvode po narudžbi, a pri tome koristi najrazličitije materijale: svilu, pamuk, lan, jutu, konac od koprive, banane i bambusa te metale kao što su srebro, zlato, bakar i nikal. Sama izrađuje sheme za radove, ručno ili digitalno. Pitali smo je za cijenu njenih radova. Ističe kako njeni radovi nemaju cijenu, samo za pripremu izrade čipke ponekad joj je potrebno više od deset sati. Ipak, na kraju se njen rad isplati, ali ono što je najvažnije – Mira radi ono što voli i u tome uživa. I prilikom našeg razgovora, njen radni stol bio je spreman za nastavak izrade nove umjetnine.
Zaista bismo mogli mnogo pisati o gđi Miri i njenom radu, no istaknuti ćemo još samo jednu anegdotu. Na međunarodnom festivalu čipke u Pagu, prošle se godine kao predstavnica Švicarske susrela s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović, koja je bila iznenađena da gđa Mira govori hrvatski jezik. Mira je predsjednici objasnila kako je podrijetlom iz našeg Mraclina te joj poklonila nekoliko svojih radova.
Uredništvo portala se zahvaljuje gđi Miri i g. Mikici na lijepom gostoprimstvu, a nadamo se da ćemo njene radove uskoro imati prilike vidjeti i u Mraclinu.
Foto: Vlado Vinetić i arhiva gđe Mire Fidanza
