Već znamo da pjesnikinja, urednica i antologičarka Darija Žilić, naša susjeda iz Velike Gorice, rado dolazi u Mraclin. U jednoj od takvih prilika ove zime, upravo nakon ugodne večeri u Dučecovom domu, nastala je pjesma Neobični ljudi, koju autorica kani uvrstiti u svoju novu zbirku Mala ptica. No, ova diskretna posveta Mraclinu brzo je napustila ladicu, preletjela Veliku baru i sletjela na stol Ani Božićević, nagrađivanoj pjesnikinji i prevoditeljici, koja već dvadeset godina živi i radi u New Yorku. Ana Božićević prevela je pjesmu Darije Žilić, te vam obje inačice – izvornu i prijevodnu – premijerno donosimo na stranicama našeg portala, uz zahvalu pjesnikinjama na ovoj plodnoj suradnji.
Neobični ljudi
Oni koji svaki mjesec provedu bar dan
Pored vode, neobični su ljudi.
U pogledu im možete vidjeti one male sive
Ribe koje plivaju u kanalima ili odvodima,
Tko zna kako su se zavukle u zjenice?
Onako neugledne, kao da se prašina na njima
Sasušila. Hodaju ti ljudi kao velike alge po
Gradskim ulicama i raspoloženje im se mijenja
U trenu. Hodaju unatrag, i svaki korak prema dnu
Blizina je mladosti. Takvi ljudi pišu “male povijesti”,
Priče o počecima malog ili skrivenog mjesta,
Priče o livadama i čardacima, djedovima koji su nekad
Živjeli pored danas nestalih rijeka.
Oni pored vatre stvaraju nove kozmogonije i
U prošlosti vide sudbinu svijeta. Nisu putovali, samo
Hodaju vječno istim gradom i njihova spoznaja zbog toga
Nije niti malo okrznuta.
Odd People
Those who spend at least a day each month
By the water, they’re odd people.
In their gaze you can see those little grey
Fish that swim in canals or drains,
Who knows how they got into pupils?
So humble, as though covered
In dried dust. Those people walk like huge algae
Down city streets and their mood changes
In an instant. They’re walking back, and each step down
Is youth drawing near. Those people write little histories,
Stories of a small or hidden place beginning,
Stories about fields and towers, grandpas who once
Lived by rivers now vanished.
They create new cosmologies by the fire and
See the world’s fate in the past. They didn’t travel, they just
Walk the same city always and for that, their insight
Is not at all chipped.