Naslovnica ZEKA

ZEKA

Jutro je. Ljetna vru─çina ve─ç se je polako uvla─Źila u sve dijelove moje sobe. Jo┼í samo malo, jo┼í samo malo ┼żelim ostati u krevetu. Djed je ve─ç nekoliko puta bio na vratima. Moram ustati. Treba upregnuti Zeku, znam da ─Źeka na mene. Djed mi je uvijek dozvolio da ja to radim. Znala sam ja sa njom.

Izvla─Źim se iz kreveta. Snena. Obla─Źim se i ┼íutke odlazim u ┼ítalu.
– Dobro ti jutro predivna moja, prozborim
Rukama je pomilujem po glavi i izvodim van. Ona i ja, ljubav beskrajna.
Odrastala sam uz nju. Otkad znam za sebe, ona je bila tu. Bila je crna, duge crne grive i sjajne glatke uvijek ─Źiste dlake. Posred ─Źela imala je bijelu zvijezdu, taj mali komadi─ç bijeloga na sebi. U njoj je bila sva ljepota, gracioznost, u njoj je bilo sve ┼íto sam neizmjerno voljela.

Svakodnevno smo djed, Zeka i ja provodili vrijeme rade─çi na polju. Najvi┼íe od svega voljela sam je jahati. Djed bi hodao za plugom, a ja visoko na njoj. Mo┼żda sam i ja mogla hodati uz nju, ali djed to nije dozvolio. Bila sam mu najstarija unuka. Prva. On i ja ljubav neopisiva, posebna.

Bilo mi je 15 godina. Kada je do┼żivio mo┼żdani udar, bila sam sama sa njim. Oti┼íao je tiho, ne─Źujno, ba┼í kako je i ┼żivio. Umro je moj djed. 28. velja─Źe to─Źno u 22 sata. Tada se prvi puta sru┼íio sav moj svijet. Moj prvi gubitak voljene osobe. Ni┼íta vi┼íe nije bilo kao prije. Nestala su ranojutarnja bu─Ĺenja, a na┼ía polja ostala su neobra─Ĺena. Jo┼í jedina veza sa njim bila je Zeka, koja je bila tu, koja me je svojim postojanjem u tim prvim danima tje┼íila, ubla┼żavala moju tugu za djedom.

Nakon nekog vremena, nova tuga. Otac je odlu─Źio Zeku prodati. Prvi sam puta tada osjetila potrebu da ne┼íto promjenim, da u─Źinim ne┼íto da se to ne dogodi. Silno sam je ┼żeljela zadr┼żati, spasiti. Pa kako ─çu bez nje? Kako? Nedostajat ─çe mi.

Te zadnje ve─Źeri, oti┼íla sam u ┼ítalu. Stajala je na svojem mjestu. Kada me je ugledala pozdravila me je mahnuv┼íi glavom. Pri┼íla sam joj tiho i ─Źvrsto je zagrlila. Stajala sam tako dugo uz nju i plakala. Niz njezine velike o─Źi kotrljale su se suze. I ona je plakala.

Rano u jutro su je odveli. Sa njom odveli su i dio mene. Oti┼íla je sa njom ona mala djevoj─Źica kojoj je ispunjavala dane, koju je ─Źinila sretnom nose─çi je svakodnevno na svojim le─Ĺima, djevoj─Źica koju je pazila da je ne ozlijedi, da je ne povrijedi.
Njezinim odlaskom zaspalo je i moje djetinjstvo, zauvijek.

Zaka, moj otac i ja
Zeka, moj otac i ja

Vesna Tafra

 

U Mraclinu, 26.03.2015.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za za┼ítitu protiv spama. Saznajte kako se obra─Ĺuju podaci komentara.