Povodom obilježavanja blagdana Velike Gospe u Vukovini, vrijedit će posebna regulacija prometa na cestama koje prolaze kroz naselje.
Državna cesta D30 bit će zatvorena u vremenu od 10,00 do 14,00 sati i ŽC 327900, (Školska ulica) u vremenu od 7,00 do 19,00 sati.
Obilazni pravac za vrijeme zatvaranja, za vozila koja prometuju iz smjera Velike Gorice prema Sisku (osim vozila javnog prijevoza) biti će na državnu cestu D31 gdje će se vozila preusmjeravati na autocestu A11 „Zagreb-Sisak“ prema Buševcu odnosno Sisku i na županijsku cestu ŽC 311100 preko naselja Okuje i Mraclin.
Obilazni pravac za vozila koja prometuju iz smjera Siska prema Velikoj Gorici (osim vozila javnog prijevoza) biti će na ŽC 311600 između naselja Ogulinec i Buševec gdje će se vozila preusmjeravati na autocestu A11 „Zagreb-Sisak“ i preko državne ceste D30 gdje će se vozila preusmjeravati na ŽC 311100 preko naselja Mraclin i Okuje prema Velikoj Gorici.
Javni prijevoz vozit će normalno po redovnoj trasi i voznom redu.
Ovo privremeno odvijanje prometa bit će regulirano policijom, redarima i privremenom prometnom signalizacijom.
Perzeidi ili suze sv. Lovre su meteorski roj kojemu je radijant u zviježđu Perzeju, a zapaža se od 25. srpnja do 20. kolovoza, s najvećom učestalošću 12. kolovoza kad se može pojaviti i 80 meteora na sat.
Ove godine meteori Perzeidi će svoj maksimum aktivnosti imati u noći s 12. na 13. kolovoza. Mjesec koji je u ovom trenutku samo tanki srpić i zalazi vrlo rano (oko 1:00 sat iza ponoći), svojom svjetlošću neće ometati vidljivost meteora pa su ove godine idealni uvieti za opažanje Perzeida. Najbolje vrijeme za opažanje ovog nebeskog vatrometa biti će od ponoći (12.08.) do jutra (13.08.). Valja napomenuti kako će perzeidi stizati sa sjeveroistoka.
Nađite mjesto što dalje od rasvjete i svjetlosnog onečišćenja i uživajte u spektaklu. UPUTE ZA OPAŽANJE:
– za opažanje meteora nije potrebna nikakva posebna oprema (teleskopi, dvogledi, …)
– meteori se opažaju golim okom ležeći na tlu
– potrebo se udaljiti iz prostora u kojem ima rasvjete i svjetlosnog onečišćenja u što bolju tamu
– potrebna vam je prostirka, ležaljka ili vreća za spavanje na koju možete leći prilikom opažanja.
A zašto suze svetog Lovre?
Kada je Siksto postao papa 257. godine, Lovro je postao đakon i dobio je službu upravljanja nad crkvenim blagom te skrbi nad siromašnima.
Prema legendi, među blagom bio je i sveti gral,kalež iz kojeg je Isus pio na Posljednjoj večeri. Lovro je prema toj legendi poslao sveti gral u Španjolsku i danas se čuva u Valenciji, ali se ne može potvrditi autentičnost. Bio je jedan od prvih arhivista u crkvi pa je zaštitnik knjižničara.Rimski prefekt dao mu je tri dana da preda crkveno blago koje je čuvao. Lovro je nastojao u ta tri dana podijeliti što više crkvenoga blaga siromašnima. Kada su prošla tri dana, izručen je prefektu. Lovro je pred prefekta doveo slijepe, bolesne i siromašne i rekao mu da su oni crkveno blago. Osuđen je na smrt , te su ga 10. Kolovoza 258. godine mučili pržeći ga na roštilju. Pri tome je zavapio: “Ova strana je gotova, okrenite me na drugu!!!” Zbog te izjave, sv. Lovro je zaštitnik komičara, mesara i kuhara.
U prostorijama Gradskog stadiona u Velikoj Gorici održan je Plenum klubova Jedinstvene županijske nogometne lige koja će od ove sezone brojiti 17 klubova.
Kao novaci u ligi nastupit će Gorica II, Lomnica i Kupinec. Pod vodstvom radnog dijela sastanka povjerenika natjecanja Željka Mihalja, disciplinskog suca Martina Šarića, povjerenika za suđenje Drage Baće i tajnika NSZŽ Mladena Žugeca predstavnici 16 klubova koji se natječu (osim predstavnika Rakovca) u sadržajnoj diskusiji osvrnuli su se na prošlu sezonu u uvodnom dijelu baš kao i nadolazeću što se odnosi na sustav natjecanja.
Na kraju je prema Bergorovoj tablici napravljen raspored natjecanja.
U petak 5. kolovoza 2016. godine već od 15 sati, grunt obitelji Vincek bio je pun gostiju koji su sudjelovali na tradicionalnom druženju. Joža, Goran i Mirko uz pomoć Dijane i tete Vere odličnom su kotlovinom i roštiljem, povodom ovog svečanog dana počastili prijatelje i obitelj.
Povodom Dana pobjede, Dana hrvatskih branitelja i 21. obljetnice VRO ‘Oluja’ u organizaciji tajnika kluba Kreše Hubaka, odana je počast našem jedinom poginulom mještaninu Tomislavu Hrkovcu. Doprinos našeg Tomislava, sudjelovanje u društvenim aktivnostima, a osobito u obrani Lijepe naše zauvijek će nam ostati u sjećanju.
I ovih me srpanjskih dana gonila intima trenutka. Nitko mi nije vjerovao da ‘žvakanje’ svakodnevnih jadikovki nije nimalo ugodan a kamoli lagodan ‘job’, rekao bi Bek na baš toj jutarnjoj kavici. ‘Je zato – rekel bi Katalenić – treba tri zakona znati i v četiri uvida meti!’ Kavica se ovih sramežljivih srpanjskih jutara pije ‘pri obloku’ u baru na ulazu u village; omara nas žestoko stišće i guši već od iza sedam a mi kak taubeka dva jodlamo si i zanovijetamo sve oko sebe. A pretežito smo sami. Usamljeni i nikakvi.
Valjalo bi ovoga vikenda, reći će u tišini Bek dok nam gazdarica nosi dvije kavice, otići na brešku ligu, pogledati sadržaj i picnuti pokoju fotku, namočiti kruh na kotlu i pokojem Panu skratiti muke. A baš nam se i ne ide. Iznevjerili smo već tradiciju zatvaranja prigodne zabave na kravarskom proplanku, vjerojatno ćemo i vrlo izgledno iznevjeriti i pokupski nocturno jer Bek radi baš te nedjelje a Rođo neće biti blizu breških već povljanskih horizonta. Dakako pronaći ćemo još pokoji uvjerljivi razlog da ostanemo doma. Možda ćemo se sjetiti da smo se obećali opatijskom Mamiću i šestog dana kolovoza valja biti u hladovini Opatije, gornje. Samo sem bregima, dragim…
Ponedjeljak je opet završio kišno. Nije da mi je to bilo mrsko. Kvalitetno sam potrošio vrijeme za još kvalitetniji san. Vrijeme je tijek koji je ograničen. Ponekad zbog toga znamo zažaliti. Nikada ne znamo kakvo nas vrijeme očekuje niti koliko još vremena imamo. Ovakvog ili onakvog. Vrijeme curi i ne valja ga pogrešno konzumirati. Na vrijeme treba krenuti ali i na vrijeme stati. Našao sam se pred zidom. Brine me kuda ću s vremenom jer prošlo je već tjedan dana i još uvijek nemam odgovor. ‘Možda će biti i ljepših vremena, ali ovo je naše’- upisao je Jean Paul Sartre.
Posljednjih sam tjedana zanemario šetnju. Pročitao sam nekoliko besplatnih tiskovina i naletio na obraćanje javnosti mraclinskog akademika Sabbatha. Vrli nam prijatelj ističe kako je on u osnovi mraclinski tamburaš, mraclinski nogometaš i jedini turopoljski akademik. Što u prijevodu znači da je Mraclin, što i nije neka friška vijest, koplje iznad… Pročitah i ‘malu plavu musavu’ i dojmilo me se, kao i uvijek sve što je retro. ‘Na Trgu sam sreo ljubav svoga života, tu sam prvi put vidio čovjeka kako umire. Tu sam prvi put poljubio djevojku, osjetio dubok strah, tu sam prvi put držao žensku sisu u ruci. I štošta drugo mi se tu dogodilo: prve batine, prva podlost, prvo kartanje za velike novce. Sve mi se tu dogodilo. Znam da zvuči patetično kad se sve to ovako kaže, i znam da su sve te stvari koje se događaju i drugim ljudima, da su sve to opća mjesta svačijega života. Ali, eto imam tu sreću da se meni sve to dogodilo na jednom mjestu i da na to mjesto mogu doći. Čovjek je inače sklon da pogubi važne točke svoga života, da ih zaboravi ili popamti na krivi način, ovisno o nepouzdanom sjećanju; tako je i bilo sa mnom, sve dok nisam shvatio koliko mi je Trg važan…’. Zapisao je Pavao Pavličić. Trg je Mraclin, Mraclin je Trg i akademik i musava i svi mi toga moramo biti jače svjesni svakoga dana, svakog tjedna, svake godine… I davati mu se. Nemojmo reći da nemamo vremena ili da nemamo ideja, motiva ili da se ‘ne kartamo za velike novce’.
Neki dan se lijeno bavim botanikom po svojoj ulici i svojoj čempres aveniji. I nije mi lako, da se razumijemo. Preko plota pita susjeda i susjed, pa smo malo o ovome i onome. Ponajprije o rupama. Neću politiku u svoju butigu, odgovorio sam, a i nemam za to nikakav mandat. A bez toga mi se besmisleno sprdanje za dnevno tjedne potrebe čini uzaludnim. Ja da nekoga ‘špotam’ ne pada mi na pamet. Posvetio sam se čempres aveniji i kihnuo nakon dvodnevnih uradaka po najvećoj vrućini. U petak sam bio nikakav. Odustao sam.
Glavinjamo na 33 u hladu, očekujemo opatijski zalazak u neke sitnije sate kada budemo pretežito sami. A dok čekamo posjetili smo ničim izazvani Hruševec, bilo je nesnosno i bilo je prepuno kutjevačkih, hladnih. Nije bilo kotla i nismo namočili kruh i bili smo razočarani. Opatijski Mamić odmah je uz promociju nove sjenice obećal dva kotla, osam rundi i tvrdu brešku hladovinu. Ostali smo usamljeni i nikakvi. Stali smo još jednom uz put. Takvi smo. Digli smo noge od svega!
