Uz muku koju imamo s katastrofalnom infrastrukturom i legalnim odlagalištem, u Mraclinu se uz kanal Sava-Odra nedavno pojavio novi nasrtaj na okoliš, u obliku divljeg deponija. Zar je nekim ljudima doista tako teško otići do odlagališta i legalno to deponirati? Ljutiti čitatelji koji su nam poslali fotografije pitaju se: Do kad i koliko još?
Osmog ožujka 2017.
Nakon nje ostala je praznina. Zaboravljeni stihovi, pokidani smisao besmislenih rečenica, inventura osjećaja nagrizenih tijekom razmjene, trpki dalekozor sa pogledom na ljepotu sakrivenih melodija koje sam tih dana slušao – sve je to ostalo nakon nje.
Mamila me očekivanim popisom želja kojima se nije nazirao smisleni epilog, ganjala me kako se već gone goniči koji prate sitnu stoku ka nekim dalekim horizontima i bliskim nebeskim vodama, salijetala je po mojim nejakim bespućima, tako znalački i tako lukavo. Marila je /tek/ povremeno za moguću štetu, za moguću sujetu i moguću mogućnost, sve to zajedno, i tim redom. Svašta.
Znala je pitanjem dati odgovor, odgovorom pitati, znala je da sam čovjek kojeg je lako zadovoljiti, koji ne voli dugo putovati, koji stoji na pragu svojih vrata sa /uvijek/ dva ista upitnika i nije najbolje obaviješten o svemu što se događa u našem malom mjestu.
Znala je da znam da se istina ne može pronaći u krčmama, da nisam pisac anonimnog pisma i da me /uvijek/ može potražiti između redaka godišnjih prihoda i rashoda, između redaka rečenica, vinograda, ili ruža na nekom malom brežuljku podno padina, svejedno. Znala je.
Ponekad je bila uplašena poput srne, plaha i tiha, slaba, zarobljena u nekom kutku svakodnevnih jada, sakrivena odsutnošću i prekrivena nejasnim velom bremena, samo njoj znanog. Ponekad je iz nje rigala iskričava vatra potreba, stanja, nakana i prohtjeva, kojoj sam se /valjda/ dostojno znao suprotstaviti, ne misleći pritom ništa loše, ništa, baš ništa, dakako da ne. Ponekad je zaplakala, gromko ili potiho, svejedno, ali uvijek iskreno, spajajući usne i oči na pola puta od suza. Ponekad.
Ponekad me savjetovala – uživaj u trenutku, vidjet ćeš kasnije. Nisam joj vjerovao, bez razloga sam pružao otpor, misleći pa valjda ću stići, doskočiti, oduprijeti se tek naoko jasnom pozivu, prijetnji, savjetu.
Nakon nje ostala je rečenica – stopite si ručak u frižideru je, kupi kruh i mlijeko. Nakon nje satovi i budilice nisu radili, jutarnja kava pila se uredno i redovito poslije dvanaest, nakon nje navika da sjedim u svojoj fotelji i pišem za sitne duhove postala je povijesna stvar, nakon nje vrijeme je zastalo.
Nakon nje bilo je i previše upitnika, previše praznog hoda, dvosmislenih pogleda, kukavičluka i razglednica iz Venecije i Torina. Nakon nje postao sam zarobljenik svoja četiri zida, tuđa tri mušketira i naših dvoje potrebnih za sreću, nakon nje ostao je /samo/ jedan čovjek.
Nakon nje ostala je praznina ispunjena lošim vinom, ostali su svi dani kojima smo drsko ponudili plavetnilo, ostale su melodije sa radija kojima je rok trajanja davno istekao, ostala su sašivena sjećanja na jutra, dane i noći. Nakon nje mnoga sam imena, običaje i događaje drukčije nazivao, nakon nje postao sam analfabeta krivih igara na sreću, dobitnik i gubitnik, svjetlo i tama, kriva adresa za preporučenu pošiljku, onako, ispod otirača.
Nakon nje nestale su prave vrijednosti kojima nisam imao što za zamjeriti, osjećaji prijeke potrebe, zbrkane misli i nemilosrdni prijatelj. Nakon nje ostala je ispražnjena strana postelje, ispražnjena ladica, prazni stari ormar i netko tko me nikada nije tako jako prezirao svojim poštovanjem. Nakon nje nije bilo ničega.
Nakon nje nemate pravo biti nijemi svjedok, zaboravljeni slučaj, buntovnik bez razloga ili Kum II.
Postoje riječi koje su izmišljene samo zbog postojanja žena, sve kako bi se objasnio taj nevjerojatni fenomen. Neka ovo bude buket ruža, crvenih, žutih, bijelih, za njihov dan!
Žena je čudo iznad svih svjetskih čuda. To je biće koje je u stanju rasipati suze pred ormarom, a zaustaviti ih onda kad je najteže i najpotrebnije. Žena je jača od bilo kakvog mitološkog stvorenja. Postoji li nešto hrabrije, a nježnije od nje? Dajte mi još jedno biće koje imate potrebu držati kao kap vode na dlanu, dok ona na svom dlanu s takvom lakoćom drži svijet. Sve ono najljepše što nam je priroda dala satkano je u biću i tijelu jedne žene. Nađu se tu razna mora i neba u pogledima, godišnja doba upletena u kosu, cvijeće pod jezikom i biseri pod usnama. Te iste usne čitale su nam prve priče, a poslije smo saznali kako od svega što prođe prag tih usana nastane bajka. Svaka žena jednom postane nečiji Razlog. Na dane se čini i kako su postale Razlog i suncu i svemiru. Žena je sposobna taj teret izdržati stojećki, dok joj te iste noge služe za trčanje na autobus, skakanje iz kreveta, udarce u loptu i hodanje na potpeticama. Postoje riječi koje su izmišljene samo zbog postojanja žena, sve kako bi se objasnio taj nevjerojatni fenomen. Žena je čudo iznad svih svjetskih čuda, i od svega što dotakne napravi čaroliju.
Neka ovo bude buket ruža, crvenih, žutih, bijelih, za njihov dan!
Igralište Stara graba, 5. ožujka 2017.
Mlađi pioniri: NK MRACLIN – NK BUNA 1-5
Strijelac za Mraclin: Tandarić
Sastav Mraclina:
Pavlović, M. Cvetnić, Galeković, Bradić, Roginić, Dadović, J. Cvetnić, J. Đuretić, Kos, Tandarić, Đuran (Rupčić, Hadžić, Levačić, Bilanović)
Najprije su u prijepodnevnim satima mlađi pioniri odmjerili snage protiv susjeda iz Bune i doživjeli visoki poraz.Održali su mali Bunci pravu lekciju nogometa malim Mraclincima. Iskoristili su gosti mekan teren i nadigrali domaćine u svim segmentima nogometne igre. Sve pohvale Buncima i sretno im u nastavku proljetnog djela sezone.
Kombinirane momčadi (ml. i st. pioniri) NK MRACLIN – NK TUROPOLJE 7-0
Strijelci za Mraclin: Tandarić (2), Kos (2), Golubić, A. Dadović, J. Đuretić
Sastav Mraclina: Pavlović, Golubić, L. Đuretić, Galeković, Đuran, Roginić, F. Dadović, Kos, Tandarić, A. Dadović, J. Đuretić (Bilanović, Levačić, Rupčić, Hadžić)
Kišom natopljen teren više je odgovarao domaćim igračima koji su prikazali bolju igru i visoko porazili goste iz Turopolja. Sam početak utakmice donio je nešto nervoze u redovima gostujućih igrača, koji su sa nekoliko grubljih startova naljutili domaće. Nakon toga krenula je kombinatorika Mraclinaca koji su do kraja susreta prekrasnim akcijama visokim rezultatom porazili Turopoljce.
Pionirima Mraclina preostalo je još dva tjedna priprema i odigravanje nekoliko pripremnih utakmica. Proljetni dio prvenstva pionirima počinje 18. ožujka 2017. kada u Mraclin dolaze pioniri Klasa iz Mičevca.
Tekst: Krunoslav Kos – KIĆO
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Blažević (Prigorje Brdovečko). Pomoćnici: Družanović i Horvatić (oba iz Zaprešića).
STRIJELCI: 0:1 – Samarđija (18), 0:2 – Samarđija (20), 0:3 – Samarđija (40), 1:3 – I. Kos (45), 2:3 – Feljan (82).
MRACLIN: Dražić, Starčević, J. Domitrović, Kapović, Ćevid (od 65. M. Kos), Bobesić, Šandor, Čičak, Onić (od 52. Feljan), A. Domitrović (od 80. V. Štuban), I. Kos. TRENER: Nino Matković.
KUPINEC: Bolšec, Maretić, Lencur (od 52. Kolar, od 86. Zorić), Popović, M. Golojuh, N. Golojuh, Mravak (od 82. Pendić), Patljak, Všetečka, Samarđija, Anić. TRENER: Tomislav Kelava.
U nastavku proljetnog dijela prvenstva, u utakmici gdje samo pobjeda znači priključak momčadima koje traže opstanak Mraclin je pokleknuo već u prvom poluvremenu. Iznimno lošu igru Mraclina u fazi obrane gosti kapitaliziraju preko gostujućeg igrača Marko Samarđije koji do 40. minute hat-trickom u potpunosti ruši nade domaćih. Iako je u samoj završnici Ivan Kos smanjio rezultat u nastavku gosti relativno lako kontroliraju događanja na terenu. U zadnjih desetak minuta na proigravanje Mateja Čička neopreznost obrane gostiju kažnjava Stjepan Feljan koji pogađa za konačnih 2:3.
Prva od Dučecovih spelancija u ovoj sezoni donijela nam je neobičnu večer, jednu od onih za koje možemo reći da su vrijedne mraclinskoga ljetopisa: prvi klapski koncert ikad održan u našem mjestu. Ne čudi stoga što je povod u petak navečer u velikoj dvorani Društvenog doma okupio brojnu publiku. Sjetni i čeznutljivi zvuci najljepšega glazbenog instrumenta – ljudskog glasa – sposobnog da izrazi svako unutarnje raspoloženje, pa i samu bol, skladno su se uklopili u korizmenu tišinu turopoljske večeri što ju je prekidao samo gromoglasni pljesak publike, koja je – čini se – bila spremna slušati do jutra. Lijepo je bilo vidjeti nekoliko generacija iste obitelji, kako u gledalištu tako i u organizaciji priredbe, a osim domaćih ljudi u publici smo sa zadovoljstvom pozdravili i naše susjede i prijatelje iz Buševca, Gorice i Zagreba.
Klape Bošket i Stine, te ženska klapa Armorin pružili su nam iznimnu glazbenu večer, kakvu inače na našem terenu rijetko možemo doživjeti uživo. Repertoar se kretao u rasponu od tradicionalnih do onih novijih pjesama, a sinoćnji izvođači su nam pokazali zašto na glavnoj smotri klapske pjesme – u Omišu – imaju tako visoku cijenu. Osobito Armorinke, trostruke pobjednice toga festivala. Novoosnovana Dučecova ženska vokalna sekcija doista si nije mogla poželjeti bolji poticaj. Koncert je okončan zajedničkim nastupom svih triju klapa, a publiku je posebno ponio bis sa završnom izvedbom novijeg klapskog klasika “Vilo moja”.
Posebnu pohvalu zaslužuje mlada logistika Dučeca koja je brzim i nenametljivim djelovanjem, osobito tijekom afterice, osiguravala da izvođači i gosti ni u kom trenutku ne budu zakinuti za osjećaj dobrodošlice. Kad se tome doda Dučecova tamburaška sekcija jasno je zašto se ni našim majstorima pjevačima i pjevačicama do dugo u noć – još uvijek zimsku noć – nije išlo doma. Djelić atmosfere u Društvenom domu prenose nam i kipci dežurne fotografkinje Vesne Tafre, a da su se i izvođači osjećali “ka doma” svjedoči i samoklik Stininog basa Ivana Zaradića (kojemu selfie stick doista nije potreban).
Igralište Stara graba, 2. ožujka 2017. u 19.45 sati
NK MRACLIN – NK GRADIĆI 5-0
Strijelci za Mraclin: Tandarić (2), Kos (2) i Đuretić
Sastav Mraclina: Pavlović, M. Cvetnić, Galeković, Golubić, Đuran, J. Cvetnić, A. Dadović, Jan. Đuretić, Kos, F. Dadović, Tandarić (Levačić, Roginić, Hadžić, Bilanović, Bradić i Jak. Đuretić)
Odličnu utakmicu odigrali su mali Mraclinci. Taktičku zamisao trenera Kosa sproveli su u djelo. Koncentacija u obrani bila je odlična pa tako gosti nisu imali prigodu za postizanje pogotka. U sredini terena dobra igra uz malo previše soliranja Kosa i A. Dadovića. U napadu vrlo dobra realizacija, koja je mogla biti i bolja jer je Tandarić promašio nekoliko odličnih prigoda za postizanje pogodaka.
U nedjelju 5. ožujka 2017. u 11.30 mlađi pioniri ugošćuju susjede iz Bune, a u popodnevnim satima u Mraclin stiže kombinirana ekipa Turopolja (mlađi i stariji) utakmica se igra u 17.00 sati.
Tekst: Krunoslav Kos- KIĆO
Prijateljstva, ona prava traju. Za cijeli život, zauvijek. Sklapaju se rano, u djetinjstvu, školi, i upravo takva, nikada ne umiru. O prijateljima znaš baš sve, što misle, kako dišu. Oni su tu poput anđela, za tebe i ti za njih. Dijele s tobom i tuge i radosti. Ista je to životna staza kojom putuješ kroz život. Na toj stazi dolaze i odlaze neki novi ljudi, no prijateljice, sa početka ove priče, idu dalje. Na toj stazi života, rađaju se prve ljubavi, sklapaju brakovi, dolaze djeca, unuci, a danas već i praunuci. U svemu tome, promijenile su se jedino teme za razgovor, jer djeca su odrasla, unuci žive svoje živote, odgajaju svoju djecu.
Nisu one zaboravile niti smijati se, nisu zaboravile niti razveseliti se, družiti se. Nisu zaboravile niti posjećivati jedna drugu, jer iako je za kretanje potreban i mali oslonac, noge ih još koliko toliko, služe. Volim ih vidjeti zajedno, volim s njima razgovarati, volim slušati te njihove priče, o mladosti, o životu kojeg sam velikim dijelom i sama ispunjavala. Dvije Slavice i jedna Ana. Jedna Slavica još vozi auto, Ana bicikl. Druge Slavice sa ove fotografije, nažalost, više nema, ali živi u srcima i pričama svojih prijateljica. I ona je tu, uvijek sa njima.
Ovih dana, Slavica ima rođendan. Ne, neću vam reći koji po redu, jer nije niti važno. Bitna je još jedna godina pred njom, koja će, sigurna sam, biti ispunjena njihovim zajedničkim i lijepim trenucima. I neka je tako, neka ih još dugo, zajedno, u njihovom malom svijetu u kojem vlada prijateljstvo, poštovanje, u kojem jedino ljubav caruje. Zauvijek.
