Lanjski Uskrs┬áproveli smo u karanteni i bilo nam je to doista iskustvo s kakvim se prije nismo sretali. A ove godine ne samo da se javnozdravstvena situacija nije┬ábitno pobolj┼íala, nego nas je k tome nakon Bo┼żi─ça zadesio i potres, na na┼íem podru─Źju osjetno neugodniji od onog o┼żujskog, zagreba─Źkog. Mraclinska kapela izvan je funkcije, iz dana u dan pratimo skele na sv. Vidu, sve kao da se nadamo da ─çe preko no─çi izrasti novi zvonik.┬á
Ali, prisjetimo se na ─Źas kako je to izgledalo u vrijeme ranoga┬ákr┼í─çanstva, u doba prvih kr┼í─çanskih op─çina. Kad je Krist rekao Petru “Ti si stijena na kojoj ─çu izgraditi Crkvu”, nije mislio na gra─Ĺevinu, ─Źak ni na skromne crkvice koje ─çe graditi prvi kr┼í─çani, jo┼í manje na grandiozne bazilike; mislio je na zajednicu – sabranu zajednicu vjernih. Imao je na pameti onu barem dvojicu, ili trojicu okupljenih u njegovo ime, kojima je rekao “I ja sam me─Ĺu vama”. Eto, to je Crkva koju ne─çe poru┼íiti nikakav potres ni kuga, kojoj zapravo ne mo┼że nauditi ni┼íta – osim na┼íe nevjere.┬á
Najve─çi kr┼í─çanski blagdan u Mraclinu ─çemo proslavit na otvorenom, onako kako su Boga slavili prvi kr┼í─çani. U nedjelju u devet sati, u proljetnome ruhu Parka Tomislava┬áHrkovca, ─Źeka nas uskrsli Gospodin.