NAJNOVIJI ČLANCI

Pjesma i ples za kraj Dana sv. Vida

Završnica Vidovih dana prepustila je pozornicu Društvenoga doma pjesmi i plesu. Petak je bio posvećen vokalnim sastavima pa je tako mraclinska publika imala prilike pozdraviti vrlo kvalitetne gostujuće programe iz Siska, Lomnice i Gorice, a svoj su prilog dale i Dučecove snage – Ženska vokalna skupina pod vodstvom Antuna Kotteka uz podršku Tamburaškog sastava. Goričke Jane su nas podsjetile zašto se iz svijeta vraćaju s najvećim priznanjima (u čemu ponešto zasluga imaju i mraclinski članovi pratećih Jankića), KUD Nova zora iz Donje Lomnice predstavio se u punoj formi koju ove godine demonstrira na županijskim pozornicama, a sisačke Kolapjanke podsjetile su na svoju vrijednu priredbu u sisačkom Starom gradu. Naime, baš tamo, na sisačkim klapskim okupljanjima, prije nekoliko se godina začela ideja o gostovanju klapa u Mraclinu, što je bio završni poticaj za formiranje Ženske skupine Dučeca. Publika je sa zahvalnošću ispratila program sastavljen što od zahtjevnijih, što od popularnijih točaka, uključujući i završnu zajedničku izvedbu svih skupina. Žalimo samo što su zbog bolesti otpali sve bolji Vokalisti sv. Josipa, ali njihova stalna pozornica je ionako župa Navještenja BDM, gdje ih se uvijek može poslušati.


Završni nedjeljni koncert također je imao svoje goste: bili su to naši turopoljski susjedi iz Šiljakovine i Lukavca. Program je uvodnom rječju otvorio predsjednik Dučeca g. Matija Kos, zahvalivši sponzorima i suorganizatorima XIV. Vidovih dana,  a pozdravnu riječ izvođačima, publici te zamjeniku gradonačelnika g. Krešimiru Ačkaru, uputio je predsjednik mraclinskog Mjesnog odbora g. Tihomir Hubak. Otvorenje koncerta pripalo je budućnosti Dučeca, tamburaškom pomladku KUD-a, koje su uvježbali Željko Kravarščan Studo, voditelj mraclinskih tamburaša, i Matija Galeković Ben. Radi se o djeci u dobi od 9 godina pa do mlađih tinejđera. Potom smo pozdravili najmlađu skupinu Dučeca, djecu u dobi od 3 do 6 godina, čiju je simpatičnu produkciju uvježbala voditeljica Doriana Crnić Vlahovac. Mlađa i srednja skupina Društva plešu pod vodstvom Dejana Pilatuša, a izvode pjesme i plesove iz svih krajeva Hrvatska. Srednja folklorna skupina bila je već i na nekoliko inozemnih putovanja, a ove godine zajedno sa prvom skupinom sprema se na kratku turneju po Italiji. 

Folklorni ansambl Šiljakovina predstavio se pjesmom i plesom Vukomeričkih gorica, a lukavečki KUD Stari grad nastupio je s međimurskim programom. Potom su pozornicu ponovo preuzele Dučecove snage: veteranska skupina, koja djeluje pod vodstvom Nenada Breke, izvela je starobosansko glamočko kolo, a “seniorska” ekipa, tamburaši i vokalna skupina, izveli su turopoljske točke, zaključivši program, a time i Vidove dane, pjesmom Baš usred našeg sela. 

Mraclinska publika, kao i nazočni gosti, već su prije početka nedjeljnog programa ispunili Dom, a ni nakon završetka koncerta nikome se nije žurilo kući: ni gostima, ni domaćinima. Jedinstveno vidovsko ozračje – a sljedeće proščenje stiže nam tek za godinu dana! – zadržalo je na okupu velik dio publike i izvođača pa su uz gulaš i domaće kolače, pjesma i ples nastavljeni do noćnih sati, kad nam je, očitim zagovorom sv. Vida, napokon stiglo i zasluženo osvježenje.

Mraclin i Franjo pl. Lučić

Franjo Cvetnić Esperant za vrijeme školovanja u Zagrebu. Stoji iznad Franje pl. Lučića. (Fotoarhiv Stjepana Kosa)

„Čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi ono što je uradio za svoj narod. “

Franjo pl. Lučić

Ako tog čovjeka sudimo po djelima koje je učinio za svoj hrvatski narod, a posebno za svoje Turopolje onda ga svrstavamo u velike i znamenite ljude. O tome je jako lijepo govorio sadašnji župan obnovljene Plemenite opčine turopoljske Juraj pl. Odrčić u povodu 130. obljetnice rođenja Franje pl. Lučića, u sklopu „Lučićevih dana“ organiziranih od strane Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.

Franjo Lučić rođen je 31. ožujka 1889. u selu Kuče, a preminuo je 16. ožujka 1972. u Zagrebu. Kako je rano izgubio oca, majka Kata pl. Puceković odvela je šestogodišnjeg dječaka svome bratu Josipu pl. Puceković, župniku u Dubrancu. Tu je dječak slušao i učio sviranje orgulja pa je već u svojoj devetoj godini znao uskočiti i svirati na orguljama kada je njegov učitelj Miroslav Slogar bio spriječen.

Orgulje su mu obilježile život – svirao ih je, komponirao za orgulje i podučavao druge. O njegovom daljnjem školovanju, kompozitorskom radu i radu muzičkog teoretičara te životu turopoljskog župana može se pročitati na portalu turopolje.hr, a ja bih se osvrnula samo na ovaj dio njegovog djelovanja koji se odnosi na Mraclin.

Prema staroj turopoljskoj tradiciji nakon provedenih izbora Franjo pl. Lučić potvrđen je za turopoljskog župana na dan sv. Lucije 13. prosinca 1918. To je vrijeme nakon Prvog svjetskog rata kada Hrvatska izlazi iz višestoljetne veza s Ugarskom i Austrijom, vrijeme koje je obilježeno teškim životom za sve stanovnike starog kontinenta pa tako i za Turopoljce.

Iako u duši muzičar za vrijeme svog županovanja muziku je malo zatomio kako bi svojem narodu pomogao da se podigne u ekonomskom, kulturnom i obrazovnom pogledu. U svojstvu župana posjetio je Mraclin kada se nastava u osnovnoj školi održavala u „Opčinskoj hiži“, a pohađali su je đaci iz Mraclina i Okuja. Uvjerio se da to nisu zadovoljavajući uvjeti za školu. Znali su to i Mraclinci, ali je ideja o gradnji nove škole više puta odgađana sve dok nije došao poticaj od samog župana – odobravanjem sredstava od strane Zemaljske vlade, a drugim dijelom od prodaje stabala u Turopoljskom lugu gdje su Mraclinci imali svoj „juš“ (pravo na sječu stabala).

Školska zgrada u Mraclinu dovršena je početkom rujna 1923. godine, a već 18. rujna počela je nastava. Učiteljica je bila Marija Grandovec koja je biranim riječima opisala svečanu posvetu škole 16. rujna 1923. Tom je prilikom zapisala: „Jedna učenica četvrtog godišta prozborila je nekoliko riječi u slavu toga svečanog dana, a najveću zahvalu i zaslugu uputila je dičnom našem županu gospodinu Franji pl. Lučiću i plemenitoj sučiji mraclinskoj.“ Ta 1923. godina značajna je i po tome što je te godine DVD Mraclin dobio svoj prvi barjak, a kuma je bila upravo gospođa Minka pl. Lučić, supruga našeg župana.

Mraclin, 21. svibnja 1923. Posveta nove zastave DVD-a Mraclin
Fotoarhiv Stjepana Kosa

U to vrijeme, osim što su se bavili obrazovnim radom, učitelji su bili i glavni pokretači kulturnog života u Mraclinu. Učiteljica Marija Grandovec osnovala je ženski pjevački zbor nazvan „Vjenčić“ koji je pjevao u crkvi, a prvi javni nastup imao je baš na posveti novog barjaka DVD-a Mraclin. Nakon nekoliko izmjena zborovođa te nakon odlaska dr. Drage Chlaoupeka koji je za vrijeme asanacije u Mraclinu, osim liječničkog posla, vodio i zbor, pojavio se problem zborovođe. Jedino pravo i trajno rješenje bilo bi da zborovođa bude iz Mraclina.

Srećom, član zbora bio je Franjo Cvetnić Esperant, zaljubljenik u glazbu i glazbeno nadaren. Njega je Lacko Galeković, bilježnik, odveo u Zagreb do profesora Franje Lučića koji je tada bio direktor glazbene škole. Upravo je on želio svojim znanjem i mogućnostima pomoći napretku glazbenog života u Turopolju i Mraclinu. Esperant je tečaj za orguljaša pohađao 1934. – 1936., a nakon toga je još sam financirao dvije godine svog školovanja. Koliko je to bila dobra odluka vidimo te osjećamo njezine dalekosežne posljedice još i danas. Franjo Cvetnić Esperant je cijeli svoj život proveo uz pjesmu glazbu, glazbu i sviranje. Bio je dugogodišnji voditelj zbora u KUD-u, kao i onog crkvenog. Poseban trag ostavio je kao voditelj tamburaškog orkestra „Cicibani“ koji su obilježili živote generacija Mraclinaca. Na svim „balima“ i u KUD-u svirali su naši „Cicibani“.

Cicibani
Fotoarhiv Stjepana Kosa

Srećom, taj dar našeg Esperanta naslijedio je  njegov sin Vlado Cvetnić – Milek koji je nastavio djelo svog oca. Godinama je bio voditelj tamburaša, folkloraša i koreograf, a još je i danas voditelj crkvenog zbora i orguljaš u našoj crkvi svetog Vida. Upravo zahvaljujući njima, koji su dobro poznavali Franju pl. Lučića, i ja sam imala čast upoznati tog velikog i plemenitog čovjeka, Hrvata i Turopoljca – plemenitog ne samo po tituli, već i po velikim djelima. Naime, nakon obnove KUD-a Ivan Goran Kovačić Esperant je predložio da idemo čestitati 77. rođendan prof. Franji pl. Lučiću 31. ožujka 1966.

Nastup pod vodstvom Mileka, 14. kolovoza 1966. u Zgradi u sklopu Arenine akcije „Svi za sve“
Fotoarhiv Božice Krznarić

Vlado Cvetnić – Milek, Ana Galeković – Načelnikova i ja išli smo u dom profesora Lučića u Zagrebu u Jurjevskoj ulici. Dobro se sjećam njegovog srdačnog dočeka, sreće i odobravanja što smo u Mraclinu obnovili KUD, živog načina pričanja o svojem županovanju i skladanju. Iako u poodmakloj dobi i oslabljenog vida, duhom je bio svjež, vedar i odličnog pamćenja. Pričao nam je, između ostalog, kako je Turopolje bilo inspiracija pjesniku Dragutinu Domjaniću: „Za vrijeme mojeg županovanja često je k meni dolazil Karlek Domjanić, naš pjesnik. Jednoga Dana posle obeda mi je rekel:

-„Ajde Francek, idemo se malo prošetati.“

Išli smo prema Kurilovcu i u jednoj smo kući videli deklicu koja je tkala. Ja sam ju pital:

-„Marica, kaj tkeš?“

-„Tkem si tkem, bum zamuš išla.“ – tužno mi odgovori.

-„Pa kaj tak tužno govoriš?“

-„Kad moram zeti onoga koga nemam rada.“

Karlek i ja oprostili smo se od nje i otišli. Drugo jutro meni je Karlek dal jednu cedulju. Počnem čitati a ono stihovi:

Tkeš si fletno

Tkeš si fletno, tiho tkeš

Čul sem skoro zamuš peš

Al se niš ne veseliš

Kaj si tužna ne veliš…

Domjanić je to napisal, a ja sam uglazbil.

Kadar iz filma „Breza“

Drugi put kad je Karlek bil pri meni ja sam imal nekakvu inšpekciju u Turopoljskom lugu pa sam mu rekel da ide z menom. S kočijom smo se odvezli u Lug. Kad je inšpekcija otišla došel sam po Karleka u lugarnicu da se idemo malo prošetati po lugu. Išli smo prema mostu koji ide iz Turopoljskog luga na Posavinu preko rijeka Odre. Bilo je ljeto i bilo nam je vruće pa smo si seli pod jedan veliki hrast. Videli smo deklu koja je prelazila most, stala i gledala u vodu.

Još smo malo sedeli u hladovini, a onda smo se vratili u lugarnicu na obed. Posle obeda Karlek je rekel da bi si počinul, otišel je u drugu sobu, a nekon jedno dve vure donesel mi je napisanu pesmicu:

Snešica

„Brvčica čez potok vodi, voda se svet

Snešica po brvi hodi, vodu se gledi.

Naj se gledet sneha mlada, v vodi vere ni… „

Ja isto nis bil len i zel sem si papir, povlekel pet linija i napisal melodiju za Snešicu.“

Ovaj susret pamtim cijeli život jer odlika velikih ljudi je da upravo svojom neposrednošću i jednostavnošću ostave dubok trag u našem sjećanju.

Božica Krznarić

Slike preuzete iz knjige „Zapevala tičica pisana“ autora Stipe Bilića

Aktivnosti NK Mraclin prigodom Vidovih dana

Foto: Vitomir Štuban

Nogometni klub Mraclin s tri je sportska događaja obilježio dane svetog Vida: počelo je s odigravanjem Turopoljsko-posavske lige, nastavilo se nogometnom utakmicom veterana Mraclina i Jadrana iz Kaštel Sućurca da bi završilo Memorijalnim turnirom Blaža Galekovića Blaška. Turopoljsko-posavska liga nije završila očekivano za igrače Mraclina kontra Drneka. Iako su vodili 2:0, uspjeli su domaći dečki propustiti pobjedu – završilo je 2:2.

IV MALONOGOMETNI TURNIR “BLAŽ GALEKOVIĆ BLAŠKO”

IV. malonogometni turnir “Blaž Galeković Blaško” – OPG Cvetnić najbolji

U sklopu dana svetog Vida, zaštitnika Mraclina, Nogometni klub Mraclin i navijačka skupina GPP organizirali su četvrti Memorijalni turnir “Blaž Galeković Blaško” u sjećanje na svoga člana. Sudjelovalo je sedam momčadi podijeljenih u dvije skupine: OPG Cvetnić, Oporovec team, PPS Galeković, Kova, Žuja je zakon, Gemišteki i Cvjećarna Anamarija, Nakon razigravanja u skupinama polufinale su izborili igrači OPG-a Cvetnić koji su u prvoj polufinalnoj utakmici pobijedili Gemišteke, dok su drugom polufinalu PPS Galeković dobili dečke iz Cvjećarne Anamarija. Kako je subotnji turnir igran u večernjem terminu, nekoliko sati iza ponoći na nedjelju, mraclinska navijačka skupina GPP upriličila je vatromet uoči finalne utakmice. Finalna utakmica između OPG Cvetnić i PPS Galeković u regularnom dijelu završila je bez pobjednika 1:1, lutrija udaraca sa 7 metara ovoga puta bila je na strani OPG Cvetnić za konačnih 3:2. Treće mjesto osvojili su “cvjećari” Anemarije pobijedivši Gemišteke 3:2. Organizatori su peharima i novčano nagradili tri prvoplasirane momčadi, ali i pojedinačno statuama – najboljeg strijelca Petra Krasnića (PPS), koji je postigao 6 golova, najboljeg golmana Josipa Marića i najboljeg igrača Ivana Perkovića, obojicu iz pobjedničke momčadi. 

Fotografije Vlado Vinetić i Vitomir Štuban

Prijateljska utakmica veterana Mraclin – Jadran (Kaštel Sućurac) 4:1

Uz malonometni turnir na mraclinskoj Grabi, nastavila se tradicija odigravanja prijateljskih utakmica veterana Mraclina kontra prijatelja iz Dalmacije, Jadrana iz Kaštel Sućurca. Umorniji gosti koji su u Mraclin stigli dan ranije i imali “napornu” noć poveli su golom Biočića, što je ubrzo nivelirao Krpačić. U nastavku druge dionice, golovima Dandića, Davora Galekovića i Kumica ubilježena je pobjeda domaćih. Svakako da je za obje momčadi najzanimljivije bili treće poluvrijeme na terasi sportskog doma.

Igralište Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Fabijančić.
STRIJELCI: 0:1 – Biočić (27), 1:1 – Krpačić (35), 2:1 – Dandić (42), 3:1 – D. Galeković (60), 4:1 – Kumic (70).
MRACLIN: Čunčić, Robić, Kumic, Zgodić, Jambrečina, Barjaktarević, Vinetić, Krpačić, D. Galeković, Ž. Cvetnić, Dandić (još su igrali: Bera, Brozinčević, Derviš, Musa, Dugonjić, K. Kos i Leš). Voditelj: Ivan Brozinčević
JADRAN (KS): J. Ban, D. Ban, Kušeta, Zokić, Plejić, Ćurković, Kurtović, Šiškov, Markov, Bonacin, Strmečki (još su igrali: Ciko, Elez, Sunara, Biočić, Sunara, Šljivo). Voditelj: Ante Mandarić Tojo.

MRACLIN. Igralište Nova graba. Gledatelja 50. Sudac: Fabijančić.
STRIJELCI: 0:1 – Biočić (27), 1:1 – Krpačić (35), 2:1 – Dandić (42), 3:1 – D. Galeković (60), 4:1 – Kumic (70).
MRACLIN: Čunčić, Robić, Kumic, Zgodić, Jambrečina, Barjaktarević, Vinetić, Krpačić, D. Galeković, Ž. Cvetnić, Dandić (još su igrali: Bera, Brozinčević, Derviš, Musa, Dugonjić, K. Kos i Leš). Voditelj: Ivan Brozinčević
JADRAN (KS): J. Ban, D. Ban, Kušeta, Zokić, Plejić, Ćurković, Kurtović, Šiškov, Markov, Bonacin, Strmečki (još su igrali: Ciko, Elez, Sunara, Biočić, Sunara, Šljivo). Voditelj: Ante Mandarić Tojo.

Fotografije Vlado Vinetić i Vitomir Štuban

Budimo poput našeg zagovornika, sv. Vida

Svečano nedjeljno misno slavlje u 11 sati uz našeg župnika i dekana Đuru Saboleka, predvodio je vlč. Ljubo Vuković, bivši župni vikar u Odri, župnik u Kravarskom, a sadašnji upravitelj župe sv. Josipa Radnika u Gajnicama u Zagrebu. Primjer sv. Vida – “nebeskoga lobista Mraclina”, kako ga je nazvao vlč. Vuković – bio je osnovni motiv blagdanske propovijedi.

– Da bi neki svetac zablistao kao takav, potrebna je nepokolebljiva vjera. I to upravo onakva kakvu je vaš zagovornik živio. Braćo i sestre, kršćanstvo, kršćanska vjera nije za slabiće. I dan-danas po cijelom svijetu mnogi umiru za svoju vjeru. Ne pada im na pamet odreći se vjere. Zamislite to malo dijete, mladića Vida, koje je također bilo spremno umrijeti za kršćanstvo, za vjeru. Predan i izdan od vlastitog oca Dioklecijanovim podanicima. Ne dozvolite da vas povuče Knez ovoga svijeta. Mnogi sve daju da čim duže i ugodnije žive. Ukoliko bi živjeli 150 godina i tome dolazi kraj. A što onda? Ako gledamo dalje u vječnost, biti ćemo poput svetog Vida, prihvatiti muku i na ovom svijetu živjeti za vječni život. – rekao je u svojoj propovijedi vlč. Vuković.

Zahvaljujemo vlč. Vukoviću na poticajnoj riječi, također i našim banderijalcima na doprinosu ovome misnom slavlju.

Sveti Vid nas zove

Foto: Mladen Štuban

Sveti Vid očekuje svoje Mraclince i ostale štovatelje i proštenare u našoj kapeli. Crkva je ukrašena i spremna za svoju veliku godišnju svečanost i zajedno s našim nebeskim zaštitnikom očekujemo da će biti puna vjernika, svih onih koji su došli zahvaliti za milosti udijeljene od zadnjeg Vidova te se preporučiti i nadalje. Svete mise danas su u 11 h i u 17 h. 

Foto-galerija: Mladen Štuban

Tamburaška večer za pamćenje u Mraclinu

Foto: Vlado Vinetić

KUD Dučec je ponovno napunio mraclinski Društveni dom i posjetiteljima u sklopu Vidovih dana pružio nezaboravan glazbeni događaj. Sedam tamburaških selekcija, tijekom cijele  večeri bili ‘pod aplauzima’ razdraganih gostiju. Na pozornici su se smjenjivale generacije tamburaša, a svaka je sa sobom nosila dah godina i pjesme kojima su nekad, a većina njih i sad,  razveseljavali naše duše i srca. Osim mraclinskih tamburaških sastava, nastupali su i prijatelji i dragi gosti Mraclina – tamburaški sastav Harmonija iz Buševca.

Foto: Vlado Vinetić

Poseban dio večeri bio je nastup tamburaškog podmlatka koji je nakon devet mjeseci aktivnog rada, imao prvi javni nastup. Djeca su vrlo točno i uvježbano izvela tri pjesme, a komentari posjetitelja su bili kako se Dučec i Mraclin ne trebaju bojati za budućnost tamburaša.

Foto: Vlado Vinetić

Na kraju koncerta predsjednik Matija Kos zahvalio se svim sudionicima i voditeljima Dučecovih tamburaša – Željko Kravarščanu Studi i Matiji Galekoviću Benu. Koncert je tradicionalno završio zajedničkom pjesmom svih sudionika  „Lepo naše Turopolje“ gdje su se pridružili i voditelj Kravarščan te predsjednik Kos.

Foto: Vlado Vinetić

Posjetitelji su uz dobru kapljicu i mraclinsku kotlovinu za koju je zaslužna vrhunska ekipa u sastavu Željko Kodrnja, Zdravko Štuban Šršek, Darko Cvetnić Đara i Stjepan Rogina Das, do ranih jutarnjih sati  pjevali i svirali tamburaške melodije, a najviše su nam godile izvorne mraclinske popevke.

Foto: Vlado Vinetić

Foto – galerija: Vlado Vinetić

Sveti Vid – dječak koji je podnio mučeništvo zbog kršćanske vjere

Danas je zaštitnik našeg mjesta sveti Vid, dječak mučenik u vrijeme Dioklecijanovog i Maksimilijanovog progonstva…

Rođen je oko 290. na Siciliji. O njemu ima malo izvjesnih povijesnih podataka, ali postoje mnoge legende. Prema predaji, još dok je bio dječak, vlastiti otac Hylas, poganski sicilijanski senator, tukao ga je i prisiljavao da se odrekne kršćanske vjere. Otac je kasnije oslijepio i žrtvovao rimskom bogu Jupiteru vola za ozdravljenje, ali uzalud. Ozdravio je po Vidovoj molitvi, ali je dječak u svojoj dvanaestoj godini ipak morao pobjeći u Lukaniju (danas talijanska pokrajina Basilicata), zajedno sa svojim učiteljem Modestom i njegovom ženom, odgojiteljicom Krescencijom, koji su ga i obratili na kršćanstvo i zbog toga bili izbičevani. Preminuo je u 13. godini od posljedica mučenja Putem im je hranu na brodić donosio orao. U Lukaniji je Vid liječio bolesnike, pa ga je car Dioklecijan zajedno sa skrbnicima pozvao u Rim da mu ozdravi sina od padavice. Vid mu je izliječio sina, ali nije htio žrtvovati poganskim bogovima pa je osuđen na smrt zajedno sa svojim skrbnicima. Bačen je u kotao vrućeg ulja iz kojeg je izašao nepovrijeđen; zatim su ga bacili u jamu gladnim lavovima, no on ih je blagoslovio pa su samo ležali do njegovih nogu. Nakon brojnih mučenja, anđeo ga je izveo iz tamnice i otpratio njega i skrbnike u Lukaniju, gdje su oko 303. godine preminuli od pretrpljenih muka.

Izvor: https://book.hr/15-lipnja/

Priča o mraclinskoj tiskari rubaca

Foto: Vlado Vinetić

Za Vidove dane uvriježilo se da jednu večer posvetimo asanacijskim temama. Tako je bilo i u srijedu kad je održana večer pod naslovom “Kako su rupci vezali kraj s krajem”, posvećena tiskari rubaca Mraclin. Središnja točka programa bio je dokumentarni film Tvrtka Marasa posvećen ovoj temi, a kakva je veza između te manufakture i asanacije objasnila je u uvodnom tekstu Božica Krznarić. Začetnica ove tematske večeri, Vesna Tafra, pozdravila je nazočne u ime organizatora, Ženskog društva “Anđela Lovreković”, zahvalila autoru filma Tvrtku Marasu, te  Juri Cvetniću, posljednjem radniku iz toga pogona koji je, u vrijeme procvata posla s rupcima, pedesetih i šezdesetih, povezao velik dio Mraclina. Unuci vlasnika obrta, Stjepana Kosa, Anamarija Soldo i Domagoj Orlić iznijeli su u filmu svoja rana sjećanja na radionicu, a u sklopu večeri priređena je i izložba rubaca i fotografija, te maketa građevinske baštine starog Mraclina, koje je priložio Dragutin Galeković. Posebna zanimljivost ove teme je veza Zvonimira Faista. slikara i djeda autora filma g. Marasa, s mraclinskom štamparijom, koja je doista pobudila interes prepune Zgrade.

U programu je dvjema izvedbama sudjelovala i Ženska vokalna skupina Dučeca.

Foto – galerija: Vlado Vinetić