Hrvatski vatrogasci oprostili su se danas od svoga kolege, vatrogasca DVD Kustošija Davora Kovačića, stradalog u intervenciji nakon olujnog nevremena koje je prošle subote pogodilo Zagreb. Diljem naše domovine vatrogasci su, po zapovjedi glavnog zapovjednika Tucakovića, upaljenim sirenama odali počast ovom časnom čovjeku, a posljednjoj pošti pridružili su se i članovi DVD-a Mraclin ispred svoga Doma. Sa stranica goričke JVP-e prenosimo i stihove Vladimira Pavića kojima su se gorički kolege oprostili od svoga brata Davora:
Svaki je život ko jedan san i jedna nada u bolje sutra, a svaka smrt je ugasli dan i nova strepnja do narednog jutra.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem.
Zbog neradnog dana i održavanja parlamentarnih izbora, ove srijede, 17. travnja, neće biti odvoza komunalnog otpada. Iz VG Čistoće obavještavaju sve korisnike da će odvoz plastičnog otpada umjesto u srijedu biti u subotu 20. travnja. Također, reciklažna dvorišta u srijedu neće raditi.
Podsjećamo da se ove srijede, 17. travnja, održavaju parlamentarni izbori. Mraclin, kao i Velika Gorica pripadaju I. izbornoj jedinici, a Mraclinci će moći birati između 17 lista kandidata za ulazak u Hrvatski sabor. Biračko mjesto u Mraclinu je Društveni dom (Braće Radić 79), a biračka mjesta otvorena su od 7 do 19 sati. Kandidacijske liste su sljedeće:
1. A – HSP – Dražen Keleminec
2. Fokus; Republika
3. Odlučnost i pravednost
4. Stranka Ivana Pernara
5. Agrarna stranka; Akcija za promjene
6. Domovinski pokret; Pravo i pravda; Blok; Agrameri
U subotu 13. travnja u Društvenom domu, Anđele su održale svoju 7. redovnu izvještajnu skupštinu. I u 2023. godini, Društvo žena “Anđela Lovreković” bilo je aktivno organizirajući čitav niz događanja, a isto tako bilo je podrška i drugim našim društvima pomažući u organizaciji njihovih događanja. Izvještaj o radu i plan rada za 2024. godinu pročitala je tajnica Društva Dunja Vukašinec, a blagajnički izvještaj Vesna Tafra. Izvještaji su jednoglasno prihvaćeni. Skupštini je od 31 članica i članova prisustvovalo 23, pa su sve odluke donesene na skupštini pravovaljane.
Skupštini su nazočili dogradonačelnik grada Velike Gorice g. Neven Karas, direktorica Turističke zajednice GVG gđa Maja Toth, predsjednik VMO Mraclin g. Tihomir Hubak, akademik Ratko Cvetnić, predstavnice društava žena iz Buševca, Pešćenice, Šćitarjeva, Vukojevca, Novog Čiča, Rakitovca i Kuča, predstavnici Udruge HVIDR- Velika Gorica, te predstavnici KUD-a Dučec, DVD-a Mraclin, NK Mraclin, Udruge Moj Mraclin, Plemenite sučije Mraclin i POT-a, uz mnogobrojne naše mještane, simpatizere Društva žena.Anđele su se na kraju izvještaja zahvalile svojim sponzorima i donatorima: tvrtci KOVA d.o.o i g. Vjekoslavu Kovačiću, Luki Cvetniću, cvjećarnici Anamarija i gđi Darinki Kos, OPG-u Božidar Galeković, obitelji Jasne i Zlatka Kovačića, akademicima Ratku i Željku Cvetniću, kozmetičkom salonu Doroteja i gđi. Doroteji Šafran, Maji Mravec, te svima koji na bilo koji način podržavaju njihov rad.
Nakon skupštine uslijedio je domjenak uz odličan meni koji je osmislila i priredila članica Društva Ljubica Kos, te nezaobilazne štrukle s tropom koje je napravila Vesna Tafra. Sve prisutne zabavljao je duo Vladimir Rogan i Tomislav Vinetić, koji su skupštinu začinili odličnom svirkom rock glazbe. Anđele zahvaljuju svima koji su u subotu – u posebno ugodnoj i pozitivnoj atmosferi – proveli večer s njima.
U turopoljskom srazu momčadi Gradića i Mraclina bodovi su otišli gostima. Utakmica koja je puno više značila domaćinima koji se bore za opstanak, a čitavo drugo poluvrijeme imali su igrača više na terenu, što nisu kapitalizirali. Rano vodstvo momčadi Mraclina, već u 12. minuti po lijevoj strani pobjegao je Igor Hajduk i udarcem s ivice šesnaesterca pogodio je u dalji kut domaćeg vratara. Pokazalo se u nastavku utakmice da je to bio presudan gol na utakmici iako je prilika bilo. Jednu zrelu imali su domaći oko tridesete minute, Bencalić je već svladao vratara Matejčića, a udarac s gol linije izbio je Smolković. Zadnjih petnaestak minuta prvog dijela gosti su opasno prijetili prema domaćem golu kada su i mogli riješiti pobjednika, da bi iz jedne domaće kontre u 45. minuti Josipa Rakovića na dvadesetak metara prekršajem zaustavio stoper Ivan Rajič, a sudac mu je pokazao direktan crveni karton. Pokazalo se u drugoj dionici utakmice da igrač više nije presudan faktor domaćoj momčadi. Gradići su gotovo sve vrijeme pokušavali dugim loptama prebaciti obranu gostiju te doći do pogotka, Mraclin je pak bio opasan u kontranapadima, ozbiljnu šansu iz protunapada u 70. minuti Hajduk nije iskoristio. Minimalnu, ali zasluženu pobjedu ostvario je Mraclin u Gradićima.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 21. kolo
GRADIĆI – MRACLIN 0:1
ŠRC Gradići. Gledatelja 130. Sudac: Bionda (Zaprešić). Pomoćnici: D. Rožić i Dolibašić (oba iz Velike Gorice).
STRIJELAC: 0:1 – Hajduk (12).
GRADIĆI: Božurić, Koleš (od 65. Kukoč), D. Posavec (od 60. Božić), P. Posavec (od 60. Daničić), Donahue (od 46. Preradović), Raković, Vojnić, Budimir, Ahouloumi (od 65. Pralas), Bencalić, Krstanović (od 57. Ćaćić). TRENER: Zoran Tomčić.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković, Rajič, J. Domitrović, Perić (od 68. Matić), Borovac, Dianežević (od 72. Rakas), Kaurin (od 88. J. Cvetnić), Hajduk (od 88. Sudar), Godinić (od 46. I. Kos). TRENER: Tomislav Škrinjarić.
CRVENI KARTON: Ivan Rajič (45 – prekršaj u izglednoj prilici za pogodak).
Novinar i kolekcionar Gerhard Ledić (1926-2010) bio je velika novinarska zvijezda druge polovice prošlog stoljeća. Posebno je značajna njegova novinarska karijera u Vjesniku u srijedu u kojem je od 1955. imao rubriku “Lutajući reporter”, s kojom je obišao cijelu tadašnju Jugoslaviju pišući uglavnom o malim ljudima i neobičnostima svakidašnjeg života. Taj srdačni i druželjubivi čovjek, pripadnik ugledne građanske zagrebačke obitelji, prošao je – kao tek punoljetni mladić – Križni put u ljeto 1945., od Dravograda do Osijeka i natrag do Bjelovara, a zanimljivo je da svoju novinarsku karijeru počinje kao stenograf: zapisivao je, naime, razgovor što ga je sa zatočenim kardinalom bl. Alojzijem Stepincem vodio novinar i budući urednik Vjesnika u srijedu Frane Barbieri.
Prema (nepouzdanom) sjećanju negdje pedesetih ili šezdesetih Lutajući je napravio mali tekst s fotografijom o znamenitom turopoljskom lovcu Josipu Cvetniću Gangi. No, usprkos susretljivosti knjižnice Božidara Adžije i gđe Silvije Zec, taj tekst nismo uspjeli pronaći. Ali smo pronašli nekoliko drugih svjedočanstava o posjeti Lutajućeg Mraclinu, pa ćemo ih predstaviti u dva nastavka.
Najstariji članak datira iz 1956. i posvećen je Bari Galeković, koja tada ima 93 godine i 98 izravnih potomaka! I to sve bez pomoći demografske politike.
Nastavlja se provođenje preventivnog programa ranog otkrivanja zloćudnih tumora kože u Ljekarnama Zagrebačke županije, koje sufinancira Zagrebačka županija. Program će provoditi dermatovenerolozi iz Specijalne bolnice Naftalan u prostorijama Ljekarni Zagrebačke županije, a u Mraclinu će pregled biti 21. svibnja 2024. (telefonske rezervacije termina su obvezne na broj 01/6268 161 ili 01/6231 513).
Gorički ansambl Jane slavi dvadeset godina postojanja i djelovanja. Već 20 godina Jane plijene pažnju na turopoljskoj, ali i hrvatskoj i svjetskoj folklornoj sceni. Veliku obljetnicu proslavit će slavljeničkim koncertom u subotu 13. travnja 2024. godine u Pučkom otvorenom učilištu. Jane su za koncert pripremile pjesme koje su ih obilježile u protekla dva desetljeća, uz brojne goste s kojima su surađivale tijekom godina. Ulaz za koncert je besplatan, no karte se moraju rezervirati preko društvenih mreža Ansambla.
Iskrene čestitke Janama, te još puno nastupa, pjesme i smijeha članicama želi uredništvo portala mraclin.hr
O Janama
U vrlo kratko vrijeme od osnutka, ansambl je stekao ugled u visokim glazbenim krugovima kao sastav koji pjesmom i izgledom na poseban način, s ljubavlju prema domovini, želi promovirati sve njezine ljepote, kako unutar vlastite zemlje tako i u inozemstvu. Ansambl Jane, osnovan je 2004. godine u Velikoj Gorici okupljanjem djevojaka koje su bile dugogodišnje članice nekoliko amaterskih folklornih društava i zborova iz Turopolja, kraja bogate folklorne tradicije. Sastav su nazvale Jane prema tradicionalnom turopoljskom ženskom imenu, prepoznatljivom za kraj iz kojeg dolaze i koji s ponosom predstavljaju. Pjesme koje izvode obuhvaćaju područje cijele Hrvatske, a načinom izvedbe iznimno je naglašena raznolikost i bogatstvo folklornoga glazbenog izričaja domovine. Na poseban se način njeguju veliku ljubav i entuzijazam za hrvatsku kulturnu baštinu te od zaborava žele sačuvati tradicionalne folklorne i crkvene napjeve. Ovisno o prigodama, često nastupaju samostalno kao vokalni sastav, a za potrebe raznih koncerata priključuju im se i svirači – Jankići, tamburaši koji tradicijskim hrvatskim instrumentima, tamburama prate pjevanje.
Osim zapaženim nastupima na mnogim glazbenim festivalima i suradnjama s renomiranim hrvatskim glazbenicima, Jane se mogu pohvaliti i sudjelovanjima na nekoliko državnih i svjetskih vokalnih natjecanja sa zavidnim brojem svjetskih kilometara i priznanja. Nastupi na smotrama folklora, scensko-glazbenim predstavama, susretima vokalnih sastava, festivalima u Krapini, Pitomači, VGF-u, nastupi u Hrvatskom glazbenom zavodu, Hrvatskom narodnom kazalištu, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, božićni te razni prigodni i humanitarni koncerti, uključivši i samostalne cjelovečernje koncerte kao i brojna TV snimanja, vrijedna su događanja na kojima Jane plijene svojim glazbenim izvedbama.
Kvaliteti Jana najviše je pridonio gospodin Ivan Potočnik, renomirani stručnjak s područja folklorne glazbe, ujedno i glazbeni mentor sastava. Za uvježbavanje repertoara zadužena je Ana Jaklinović. Aktualna predsjednica je Alina Haraminčić, a organizaciju i brigu o sastavu vodi Danijel Skrbin.
Jagica je zvadila rupček ze žepa i obrisala si vusnice. Taman kad je zakoračila ze štale, naišla je mater.
Dekla, jesi ti točna, v mešnem halinju ti ideš v štalu!
Jagica se pomeknula v stranu da prejde, al mater se ni dala.
Ke si delala v štale, odgovori mi!
Lisa je nekak čudno mukala pa sem ju išla videti, odgovorila je Jagica.
Slušaj Jaga, Lisa ni mukala, neke drugo ni v redu, rekla je mater.
Am ti je rubača zamusana! Da ti nisi bluvala???
Jagica je glavu spustila dole i mučala. Onda joj se mati približila tak da je osetila rakiju teru je poskrivečki popila i dela joj ruke na drobec.
Pratim ja tebe već neko vreme, nis videla da si imala ženske stvari a bome si se i v pasu raširila.
Dekla, rekla je pretećim glasom, da ti nisi noseča?
Jagica je i dalje mučala.
Onda se mati okrenula, valda joj je sinulo da se spominaju na štalskom pragu i rekla joj – mam da si otišla fižu.
Jagica je otišla, a vu sebe se molila da joj Bog da snage zdurati.
Kad su zašle v kujnu, mati se prijela za glavu i počela vikati: flundra jena, otec bu i tebe i mene vubil! Dekla z jene takve preštimane iže pak nosi fačuka.
Du te bu sad ženil? Nam na sramotu! Joooj mene joj, kaj bu selo reklo??l
Onda je stala, popravila rubec i rekla joj; sad odi k meše, probaj bluvati po putu ili v cirkve, ja te bum sama zatukla. Kad dojdeš domom, če bu otec tu, muči. Reč da nisi rekla ko ni sad. Jesi razmela! To ni bilo pitanje, to je bila komanda.
Jagica je otišla k meše, i sama se molila da zdura.
Kapelana je slušala na pol vuva dok ni počel govoriti o bludnosti. Mislila je da cela cirkva zna kaj je njoj v glave i v dropcu.
Kad je došlo vreme za pričest, znala je da je v grehu, al ak nepe, si budu znali da je grešna. Do božićne spovedi je još daleko , da ode v šakrestiju – mam im bilo sumnjivo. I tak je Jagica napravila svetogrđe i nadala se da se bu stigla spovedati još na ovom svetu.
Kad je meša završila, ostala je još časa z deklami, al joj ni bilo do spomenka.
Čim se približila iže, videla je očev becillin i znala je da je sad se zišlo van.
Falen lsus i Marija, delek svete mešice, rekla je kad je zašla v kujnu. Nigdu je ni odgovoril.
Otec je sedel za stolom i imal pehar vina a pod nosom mu se kadel cigaretlin. Mati je pri šporetu kuvala. Mamica je sedela na postele i gledela ju tak da je Jagice bio dosta života i sega. Nadala se da bu mamica makar na njene strane, ali ovaj put je mamica gledela al ni reči ni rekla, kaj je za nju bilo čisto čudno.
Štela je otiti v zajnu ižu presleči se i taman kad se okrenula da bu prijela za kvaku, otec je zagrmel; da se nisi usudila otiti.
Mati veli da si noseča. Jel to istina?
Malo jes, potiho veli Jagica.
Strela Božja vu te pukla, nema tu malo ili puno.
Kak ja sad pem med svet? Već sem se z Bogatunom dogovoral da budu došli v snoboke. I ke mu bum sad rekel?
Dojdi za par mesec kad se ova moja kobila porodi.
Otec ni prestajal govoriti.
Jagica je mučala i dalje makar joj se zvijalo od jela se šporeta.
Du je otec?
Jagica je znala da bu to pitanje pre ili posle došlo na red i čudila se da ni prije.
To vam nemrem reći, tiho je rekla Jagica.
Otec se skočil ze stolca i krenul prema Jagice. Mislila je da ju bu lupil, srce joj je štelo van od straha. Reči du je ta ništarija tere te iskoristila.
Najte me to pitati prosim vas, rekla je Jagica, ja vam to povedala ne bum nigdar.
Otec je časa stal i gledel ju v oči i kad je videl da ona ne popušča, vrnul se natrag na stolec.
Ja bi te sad najrajše stiral da te nigdar više ni ne čujem ni ne vidim.
Mati se okrenula – stiral ju nebuš. Ak ide ona, idem i ja.
Bara ti muči, ti kak si trknuta , ti bi i otišla.
Otec se zdigel i zišel van.
Jagica, daj mene poveč du je otec, sad već mirnijim glasom ju je pitala mater.
Mamo, najte me više pitati. Ja vam to nigdar ne bum povedala, če mi bute i s kleščima nokte pukali.
Ojdi se presleči, rekla joj je mati, ne znam kak bum ja sad tebe gledela i za istim stolom jela s tobom a znam ke si napravila, kakvu sramotu celom rodu.
Kad je Jagica zišla i mamica se oglasila; kakva si ti to mati da ti se dekla mogla smicati okolo du zna s kim i de.
Bara se okrenula prema nje i rekla joj; am ste vi z njom najviše, vi furt imate nekakve spomenke, kak to da vi niste ništa videli ni čuli?
Ja delam po cele dane a vi znate se selske trače, kak niste videli kud hodi i s kim.
Bara, naj sad na mene prehititi, ja im nis držala sveču de god da su bili i hodili.
Al, još bu to se na dobro zišlo, rekla je mamica.
Bara ja zamuknula i mislila si je – ke more dobroga ziti s fačuka?
Jagica se za to vreme preslekla i dok se spuščala po štenga, videla je oca kak stoji pri kopajnu i puši.
Kad ju je opazil rekel joj je – fižu ojdi. Još nisu ni zaprli vrata od kujne vec je počel: slušaj dekla, ja tebe sad moram muža najti. A koga? Nigdu dobrostojeći neće noseču deklu, ti se buš morala udati za siromaka. Dok je to govoril, po licu su mu skočili crveni kolobari i po tomu je Jagica znala da je na rubu da počne urlati i kleti.
A teroga za pet ran Božje? De da ga najdem?
Mamica se javila z postele ; ima v selu do našega jen dečko siromak, malo je šepav al kaj to znači? Mamo, vi se najte mešati, rekel je Jankič, am je Jagica med najlepšemi deklami v selu a vi bi nju za šepavog. Dobro sinek, rekla je mamica, i mi imamo v selu siromakof, onaj Jurek kaj slabo vidi je inače čist fajn. Mamo, sad je dosta, rekel je Jankič.
lvek Prnkof , potiho je rekla Jagica.
Si su zinuli, lalafke su im se otprle, nisu znali kaj bi rekli.
Du? lvek Prnkof? Am večeg bokca od njega nema, rekla je otec.
Al je lepi, veli mati.
Bara muči, nigdu te niš ni pital. Da si ju pazila, sad se ne bi spominali ovakve spomenke.
Otec se počešal po brade, popravil škrlak i rekel – zutra idem k lveku, ni tu kaj za čekati, bum mu rekel da bum se njegve duge rešil i da bute tu živeli, samo te nek ženi.
A ke buš selu rekel, pitala ga Bara?
Rekel bum da se pripetilo. Časa se budu spominali i bu prešlo. Nam rekel da bum kupil zeta da bude otec fačuku.
Dan je nekak prešel. Jagica je delala se ko i saki dan, al je osetila da ju mati pogledava.
Ti si mene jako sumnjiva, kak se nisi baš niš sekirala kaj te otec udaje i to za bokca kakvog nema v selu a ni šire okolice.
Jutro kad se zbudila, čula je oca da zapreže kola i znala je da ide k lveku.
lvekova je iža bila na kraju sela, nagnuta na jenu stranu, malo jači veter bi ju prevrnul.
lvek je cepal drva. Janko ga pogleda i mislili si – bome je fest decko. Šteta kaj je takov bogec.
Dobro jutro lvek, jel ti mene poznas?
Poznam,vi ste gazda Janko, a kak ja morem vam pomoči?
Ti mene nikak, a ja tebe sekak.
Viš, ja imam poslovni predlog za tebe.
Da čujem, veli lvek.
Ti znaš da ja imam Jagicu, jedinicu. Lepu deklu za udaju.
Kad bi ti nju oženil, ja bi tebe dal puno penez a i pomagal bi vam dok bi mogel. A i tak i tak bi se vam ostalo.
Gazda, vi tak, z čista mira bi dali bogatu deklu za siromaka? I još k tome takvu lepu deklu.
Neke tu ne štima gazda, rekel je lvek.
Ma štima se, samo je dekla malo noseča.
lvek ga pogleda, vi očete da tuđe dete zemem pod svoje?
Puno iščete gazda Janko, veli lvek.
Al puno i dajem, odgovori Janko.
Ovak, moram si premisliti. Ja se još nis kanil ženiti.
lvek, a da se buš ženil nek sad, vreme ide, posle naš biral nek pobiral. A i sam si rekel da je moja Jagica lepa. Ne bi tebi niš z njum ni z nami falelo.
Gazda Janko, sve to stoji kaj ste rekli, al celi život gledeti tuđe dete, ne znam da bi mi to baš bilo lepo.
lvek, daj si premisli. Bu ti dobro z nami, dete ni krivo, selo ga bu navek zvalo fačukom, am bute imali i svoje dece, med svom tom decum buš i pozabil da tero ni tvoje.
Zutra dojdete pa vam bum rekel kaj sam odlučil, rekel je zamišljeno lvek. lstina da imam i dugof i da se iža oče porušati, al nis baš mislil da bum to rešil ženidbom.
Jankič je drugo jutro bil jos za mraka pri lveku.
I kaj si odlučil?
Celu noč nis spal, mislil sam si - pa kak bum ja to se, al mi žal Jagice da selo mrsko o njoj pripoveda, pak sam odlučil ženiti ju. Al ja k vam nejdem živet. Ako očete tu kaj popraviti dobro, ako nećete opet dobro, meni vaši penezi ne trebaju, al će baš ste nakanili na dare dati, onda bute to svoje čeri dali, ne mene. Jesmo se dogovorill?
Videl je Janko da tu pregovora više nema. Pozdravil se z lvekom i rekel mu da mu bu javil da bu svadba i dal peneze da si kupi venčano odelo.
Došel je domom i pozval Jagicu.
Se sam dokončal, lvek te bu ženil, al tam bute živeli. Ja sad of čas novu ižu nemrem napraviti i morala buš tam biti, al mam potle svadbe idemo v posel.
Bara, ti počni spemati svadbu sa ženami a ja bum svoje odradil.
Retko tera svadba je bila tak brzo priređena, a da je selo gorelo – je.
Janku je bilo bitno samo da dete ne bu fačuk, se drugo bu prešlo. Nigdar ni mislil da se bu njegva jedinica udala za siromaka i da ga bu još prosil da ju ženi.
Svadba je sejeno bila vesela. Bili su lepi pari a i Janku i Bare je bilo lepo videti da Jagica tanca z mužem z veseljem.
Kad je došlo vreme darof Janko je zvadil bunt penez i del ih na krpu na stolu. Čestital im ie a kad je zagrlil zeta šapnul mu je; fala ti kaj si moju čer spasil od sramote i moje nuče da ne bu fačuk.
lvek mu zafali na daru i šapne mu: fala kaj ste me prosili da oženim vašu čer, to drugač nigdar ne bi i fala vam kaj ste moje dete privatili ko svoje nuče.
Janko je zanemel. Menjal je boje iz crvene u belu pak v zelenu. Svati nisu niš primetili jer su ionak gledeli v peneze na stolu. Tuliko penez na vrpe većina ni videla nigdar v životu.
Janko je gledel Jagicu i lveka kak se smeju i videl je da su zbiljam sretni pa im je na kraju rekel; nigdar nigdu ni zveslal Janka Kuražnoga a moja čer i največi bogec v selu su to napravili. I ni mi sad žal. Želim vam sreću i zdravlje, a sebi još puno nukov i nučici. Živeli mladenci!
