Stoje: Barica Kos - udata Kos, Vera Kos - udata Petković, Barica Kos - udata Hubak, Sjede: Katica Kos - udata Kos, Franjo Kos, Verica Kos - udata Stepanić, Barica Križanić (foto arhiv Barice Hubak)

Unuci su me iznenadili svojim dolaskom, a ja od sreće i veselja ne znam Å”to bih!  Nisam im pripremila jelo kao obično, pa sam predložila da zajedno pečemo palačinke.

– Super, baka! Tvoje palačinke su najbolje!

Ja na brzinu napravim smjesu, pripremim tavu i velim unuci Evi:

– Eva, zlato, stavi si ovaj Å”iclin da ne zamažeÅ” tu lijepu bluzicu.

– Kaj da stavim, baka? Kaj je to Å”iclin?

– Evo, vidiÅ” kako vi mene uvijek inspirirate svojim pitanjima! Sad odma imam o čemu pisati.

Fertun, pregača ili u Mraclinu Å”iclin, je odjevni predmet koji je 50-ih i 60-ih godina proÅ”log stoljeća bio neizostavni modni dodatak odjeće u svim prilikama. Dnevni, kao zaÅ”tita da se ne uprljamo – pa ih ima raznih vrsta, veličina i od raznih materijala, ovisno o svrsi: za radove u vrtu, u radionicama, u kući te za dnevne i večernje izlaske.

U Mraclinu je Å”iclin, nakon presvlačenja iz noÅ”nje u ā€žcivilno odijevanjeā€œ, bio obavezni modni dodatak prilagođen prilikama u kojima se nosio. Na primjer, na svadbama su djevojke koje su posluživale goste nosile bijele Å”icline obrubljene čipkom. Stare žene su obavezno nosile crne Å”icline u svim prilikama, a mlade žene i snahe nosile su preko dnevne odjeće Å”icline koji su bojom i dezenom bili prilagođeni ostaloj odjeći.

Meni su u posebnom sjećanju ostali svečani Å”iclini od svile koje su djevojke nosile na bali, tj. zabave u naÅ”em parku. Na tim zabavama obavezno su svirali naÅ”i Cicibani. Djevojke su stajale (s mamama) na jednoj strani parka, a dečki su bili na drugoj strani. Kad bi muzika zasvirala, dečki su se žurili izabrati partnericu za ples, a mame su pažljivo brojile koliko puta je neki dečko plesao s njenom kćeri. Ako bi koji bio uporan i stalno dolazio po istu djevojku, to je bio znak da se neÅ”to sprema!!!

Djevojke su se uredile, na Å”os i bluzu stavile bi svileni Å”iclin u odgovarajućoj boji, a ondaā€¦ Mi djeca trčali smo po parku između plesača i naglim potezanjem razvezivali brižno vezane maÅ”ne na Å”iclinima plesačica. Ne moram vam ni pričati koliko su one bile ljute na nas jer je sav trud oko vezanja lijepe maÅ”ne u trenu propao.

– Baka, baka! Zagorila ti je palačinka! – vikne Eva.

– To se dogodi i staroj kuharici koja puno priča kao ja sada. Ostale su lijepe i fine, pa dođite, idemo jesti dok su joÅ” tople. I želim vam dobar tek!


Nada Crnić (foto arhiv Štefice Šafar)