Jučer smo se na vukovinskom groblju oprostili ne samo od Vladimira Cvetnića Mileka, nego i od jedne epohe u društvenom životu Mraclina. Uz taktove Rastanka, uz “zadnju koju su mu odsvirali”, kako je šapnuo netko iz tužnoga zbora, Milek je preselio k svojima – bratu Miki, ocu Franji Esperantu, majci Jani. Uz kapelana Čolaka i župnika Saboleka ispratio ga je i velečasni Vladimir Cvetnić, sada  – kako je i sam napomenuo – posljednji od petorice nekadašnjih mraclinskih mladića koji su nosili isto ime i prezime. Naš Milek, domoljub, glazbenik, vatrogasac, poduzetnik… bio  je jedna od ujedinjujućih figura Mraclina, noseći svoj križ, ali i svoj nepokoreni duh, sve do posljednjih dana. U ime TO HDZ-a Mraclin od Mileka se prigodnim govorom oprostio Tomislav Krešimir Hubak, dok je predsjednik KUD-a Dučec Matija Kos pred brojnim pokojnikovim rođacima, prijateljima, sumještanima i poštovateljima rezimirao njegov bogati život.

-Ožalošćena obitelji, dragi prijatelji i mještani, sestre i braćo vatrogasci, dragi vjernici.. Okupili smo se danas da odamo posljednju počast gospodinu Vladimiru Cvetniću – glazbeniku, orguljašu, foklorašu, pedagogu, vatrogascu, poduzetniku, dobrotvoru  i plemenitašu, našem Mileku.

Vladimir Cvetnić rođen je u Mraclinu 16. rujna 1944. od oca Franje Cvetnića i majke Ane Cvetnić rođ. Galeković. Ljubav prema glazbi već od rane mladosti nasljeđuje od oca Franje, koji je bio jedan od osnivača i dugogodišnji voditelj kulturno-umjetničkog društva u Mraclinu, te je više od 60 godina obavljao dužnost orguljaša u našoj Kapeli svetog Vida u Mraclinu, i u Župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.

Franjo Cvetnić Esperant i pjevački zbor u Karmel Brezovici

Osnovnu školu Vladimir Cvetnić završio je u Mraclinu i Velikoj Gorici, a školovanje nastavlja u glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu – smjer teorija glazbe i instrument klavir. Nakon glazbene škole upisuje Glazbenu akademiju u Zagrebu, no nakon treće godine, nažalost, prekida studij.

Već od rane mladosti – 1957. godine – uključuje se u rad Kulturno-umjetničkog društva kao član zbora kojeg vodi njegov otac Franjo, da bi 1966. godine postao voditelj koreograf, te na toj funkciji otvorio KUD-u put prema prvim velikim uspjesima.  Društvo sudjeluje na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu 1966. godine, a 1968. Društvo otvara Smotru. U svibnju 1967. godine, zajedno sa drugim društvima iz Zagreba, KUD „Dučec“ pod Milekovim vodstvom sudjeluje u Beogradu na sletu povodom ondašnjeg Dana mladosti. Zajedno sa Društvom 1969. godine gostuje u Bologni kao predstavnik grada Zagreba kod potpisivanja povelje o bratimljenju ta dva grada.

KPD Ivan Goran Kovačič 1966. godine: Vladimir Cvetnić Milek nalazi se u prvom redu

Bilježio je stare napjeve i običaje vezane uz Mraclin i Turopolje, te postavio koreografiju žetvenih običaja u Turopolju „Doželnica“, koju su tadašnje vlasti zabranile zbog pjesme „Vesela budi, Marijo“, koja se je izvodila kao zahvala za dobru žetvu. Današnje Kulturno umjetničko društvo „Dučec“ tu je koreografiju, zahvaljujući upravo njemu, obnovilo i ponovno je izvodi u svojem programu. Milek svoj umjetnički rad u KUD-u obavlja do 1972. godine, kada kao zauzeti vjernik i domoljub doživljava politički progon te mu se oduzima putovnica. Nedugo za tim, 1974. godine, Društvo je moralo otkazati već dogovoreno gostovanje u Belgiji, budući da tadašnje vlasti nisu željele Mileka pustiti u inozemstvo, a i samom KUD-u zabranjuje se daljnje djelovanje.

1968. godine na otvaranju Međunarodne smotre folklora u Zagrebu

Progon Vladimira Cvetnića nastavlja se sve do uspostave samostalne Hrvatske kad mu je putovnica napokon vraćena. Povodom proslave 85. godišnjice djelovanja kulturno umjetničkog društva „Dučec“ nagrađen je priznanjem za svoj doprinos u radu Društva, a 2017. godine dobitnik je nagrade Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića za iznimna dostignuća u višegodišnjem razdoblju na području društvenih djelatnosti.

Milek je bio član i ostalih udruga i društava u Mraclinu.

Od 1970. godine član je DVD-a Mraclin. 1975. godine osniva se prvo žensko odjeljenje DVD-a koje s Milekom kao voditeljem bilježi brojne uspjehe diljem Hrvatske, pa i šire. Ispit za vatrogasca položio je 1971. godine., vatrogasni dočasnik postaje 1977., vatrogasni časnik 1981., te na kraju, 1982. godine, postaje viši vatrogasni časnik. Za svoj rad i doprinos razvoju vatrogastva u Mraclinu biva višestruko nagrađivan, te je tako dobio diplomu društva 1978., spomenicu za 10 godina rada 1980., srebrnu vatrogasnu medalju 1982., zvijezdu sa zlatnim obilježjem 1988., spomenicu za 20 godina rada 1990., spomenicu za 30 godina rada 2000., te spomenicu za 40 godina rada 2011. godine.

Milek sa svojom ženskom vatrogasnom ekipom, iz vremena „dok su još štele slušati“.

U Plemenitoj opčini turopoljskoj i plemenitoj sučiji Mraclin bio je aktivan od samog obnoviteljstva 1991. godine.

Bio je i dugogodišnji član Nogometnog kluba „Mraclin“, kraće je vrijeme obnašao funkciju predsjednika, a bio je dugogodišnji član Upravnog odbora kluba.

Svoj radni vijek započeo je 1967. godine u Osnovnoj školi „Juraj Stančić“ Vukovina, gdje provodi dvije školske godine, a u školskoj godini 1969./1970. radi u školi „Eugena Kvaternika“ u Velikoj Gorici, kao nastavnik glazbenog odgoja. No, zbog svojih političkih uvjerenja i angažmana u Hrvatskom proljeću dobiva otkaz. Ostatak svojeg radnog vijeka proveo je uspješno vodeći obiteljsku tvrtku „Braća Cvetnić“, koja i danas radi, a kojoj je on – zajedno sa ocem i bratom – stvorio temelje.

Milek za volanom viličara u obiteljskoj firmi

Milek je 1997. godine naslijedio oca i svirao orgulje te vodio crkveni zbor u kapeli svetog Vida u Mraclinu. Pune 22 godine Vladimir Cvetnić Milek svake je nedjelje, te povodom svih blagdana kroz godinu, sjedio na svojem mjestu na korušu, za orguljama te pjesmom slavio Boga. Za tu veliku obavezu i odgovornost nije primio drugu plaću osim radosti zajednice u kojoj živi, i kojoj daruje dio sebe i svojega slobodnog vremena.

Milek na svom “korošu” u Kapeli svetog Vida u Mraclinu

Sav život Vladimira Cvetnića Mileka protekao je u znaku zajednice kojoj je pripadao, ostavio je neizbrisiv trag u svim društvima u kojima je bio član, i do zadnjih dana svojega života svoje znanje i iskustvo rado je stavljao na raspolaganje nama mlađima. Ali, treba spomenuti, usprkos svim svojim društvenim i dužnosničkim ulogama, Milek je bio iskonska bećarska duša, najsretniji je bio okružen tamburašima, pjesmom i dobrim društvom. Njegova bećarska priroda ostati će sačuvana u mnogobrojnim anegdotama koje će se još generacijama prepričavati u našem Mraclinu. Njegovim odlaskom ostaje nam velika tuga i praznina, ostaje nam prazna stolica na njegovom korušu, ali ostaju nam sjećanja i radost što smo ga poznavali i bili dio njegovog života.

Milek naš dragi, hvala ti za sve dobro što si tijekom svog života podario našem Mraclinu. Počivaj u miru Božjem…

Fotografije: KUD Dučec, Vlado Vinetić, Mladen Štuban, arhiva obitelji Cvetnić