Vladimir Navra─Źi─ç i Josip Cvetni─ç-Jo┼żica

U ovo vrijeme, kada ba┼í i nema nekih zna─Źajnijih aktivnosti, u ruke sam uzela albume sa slikama koji ─Źuvaju zabilje┼żene trenutke nekih, ve─ç davno pro┼ílih, druga─Źijih vremena. Ne znam koja je ovdje bila prigoda da se kvartet sastao; dodu┼íe, njima i nije bila potrebna neka osobita prigoda – kad bi se na┼íli, oni su si zasvirali i zapjevali. I to je zvu─Źalo jako dobro.

Moj otac, Vladimir Navra─Źi─ç, svirao je u ovom kvartetu violinu, mada mu ni sviranje harmonike, ni tamburice, nije bilo strano. Njegov prelijepi ÔÇ×bar┼íunastiÔÇť glas ─Źujem jo┼í i danas. Na bajsu u kvartetu bio je Josip Cvetni─ç ÔÇô Jo┼żica Kolarov, ─Źovjek koji je volio dru┼ítvo, vrlo duhovit, a njegova ÔÇ×po┼ítapalicaÔÇť kada se nekome obra─çao, gotovo je uvijek bila: ÔÇ×maliÔÇť. Slijede─çi ─Źlan kvarteta bio je Stjepan Kova─Źi─ç ÔÇô Ribi─Ź, zafrkant i be─çar na beglajtu, a na harmonici uvijek gospodin Stjepan Galekovi─ç ÔÇô Brko, najmla─Ĺi me─Ĺu njima. Kvartet je prisutne uveseljavao na ku─çnim veselicama, no naj─Źe┼í─çe kod nekog od njih, sebi za du┼íu. Bilo je tu smijeha, ponekad i koja ─Źa┼íica vi┼íe, no uvijek su sretno stizali svojim domovima.

U ovim dana┼ínjim, prili─Źno te┼íkim i turobnim vremenima, lijepo je prisjetiti se dragih nam ljudi kojih vi┼íe nema, koji su svojim djelovanjem ostavili traga u na┼íim srcima, jer mnogo su puta svirkom dodirnuli du┼íe onih s kojima su provodili vrijeme. Na nama je da ih sa─Źuvamo od zaborava kao podsjetnik na neka lijepa, ne tako davno pro┼íla vremena.

Foto: arhiva Vesne Tafra

Stjepan Kova─Źi─ç – Ribi─Ź i Stjepan Galekovi─ç – Brko