
JoÅ” prije poÄetka proljeÄa, kad smo malo uživali u suncu, nakon nedjeljnog ruÄka upitala me unuka Eva:
– Baka, budemo li i ove godine iÅ”li u Å abariÄ gledati veliki ogen za Jurjevo?
– Ako bude ovako lijepo vrijeme budemo, ali moram vam ispriÄati kako se nekad obilježavalo Jurjevo u Mraclinu…
āPreÅ”el je preÅ”el pisani Vuzem,
doŔel je doŔel Juraj zeleni,
iz zelene gore u to ravno polje,
darujte ga, darujte, Juru zelenoga.
Nije Juro svaki dan, veÄ u ljetu jedan dan,
darujte ga, darujte, Juru zelenoga⦠ā
Iz jednog od sela VukomeriÄkih gorica, doÅ”li su u ravno Turopolje dvije djevojÄice i djeÄak koji su obilazili selo i pjevali ovu pjesmu. DjevojÄice su nosile koÅ”aru u koju su stavljale jaja koja bi dobili, a djeÄak je nosio naramak zelenih granÄica. Po jednu granÄicu dao bi domaÄici nakon otpjevane pjesme. Tu bi granu domaÄica zataknula izmeÄu drvenih greda u Ärdaku uz izgovaranje molitve: āDa nam Bog podari zdravlja za cijelu obitelj, za blago u Å”tali i za zdrav urod na poljima.ā
Na odlasku djevojÄice su zahvalile pjevajuÄi:
āFala vam, fala, vi dobri ljudi,
mi vam zafalimo, Bog vam naplati
i zeleni Juraj ā kirales ā

Jurjevo se u raznim krajevima obilježavalo na razne naÄine, a u Turopolju su se lijepi jurjevski obiÄaji najdulje zadržali u Donjoj Lomnici i Lukavcu. Kada je 1966. god. u Mraclinu obnovljen rad KUD-a āIvan Goran KovaÄiÄā (danaÅ”nji āDuÄecā) poziv za prvi javni nastup dobili smo iz Donje Lomnice gdje su oni obnovili obiÄaj paljenja Jurjevskog krijesa. Planirali su da Äe u subotu 23. travnja 1966. paliti krijes u Donjoj Lomnici, u nedjelju 24. travnja trebao se održati folklorni program ispred Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici.
Nažalost cijeli tjedan prije Jurjeva i na samo Jurjevo padala je kiÅ”a pa je cijeli program otkazan. ZduÅ”no smo se pripremali za taj nastup i uvježbali jurjevsku pjesmu āJapo, mamo, ote gledet Juru zelenoga!ā koju je uglazbio Franjo pl. LuÄiÄ i turopoljske plesove (drmeÅ”e, duÄec, Staro sito i Lepa Mara kolo vodi). OdluÄili smo te subote, na Jurjevo pozvati novoizabranog predsjednika opÄine Velike Gorice Juraja KrižaniÄa. Probe smo održavali u tada jedinoj potpuno ureÄenoj prostoriji, na katu novog DruÅ”tvenog doma koju su nam na koriÅ”tenje velikoduÅ”no prepustili naÅ”i vatrogasci. Tom malom gestom htjeli smo zahvaliti predsjedniku KrižaniÄu jer nam je nakon obnove druÅ”tva dodijelio poticajna sredstva za rad.
Mi smo tim sredstvima nabavili opanke za folklornu grupu i za tamburaÅ”ki sastav āCicibaneā kako bismo mogli nastupiti na I. smotri folklora u Zagrebu u srpnju 1966. god. Bili smo sretni Å”to se odazvao naÅ”em pozivu sa svojim suradnicima i time nam dao do znanja da podržava naÅ” rad. Kao predsjednica KUD-a pozdravila sam ga rijeÄima: āVeÄeras imam ugodnu dužnost da u naÅ”oj sredini pozdravim druga predsjednika Juraja KrižaniÄa i ostale goste⦠Kod vas smo naiÅ”li na razumijevanje i zato vam hvala!… Ovo je naÅ” prvi nastup. Uvježbali smo jednu jurjevsku pjesmu te pjesme i plesove Turopolja, a naÅ” prvi gost ste Vi, druže predsjedniÄe! Zato neka Vas ovaj naÅ” nastup na VaÅ” imendan podsjeÄa na ugodno provedeno vrijeme meÄu nama u Mraclinu…ā
Unuk Lovro me upitao:
– Ali, baka, zakaj vam je to bilo tako važno?
– Danas to ne izgleda niÅ”ta posebno, ali u ono doba, ā66. godine, Äestitati imendan drugu Juraju bila je velika i hrabra gesta. Vjerojatno se ne bi mogla dogoditi nigdje nego u Mraclinu! Bilo nam je važno i zato Å”to ranije vlasti u Velikoj Gorici nisu baÅ” podržavale KUD u Mraclinu, kao i niÅ”ta drugo, jer Mraclin nije bio āboraÄko mjestoā. Te smo veÄeri nastupili u noÅ”njama koje su tkale same Älanice bivÅ”eg druÅ”tva u OpÄinskoj hiži gdje su bila postavljena Äetiri tkalaÄka stana. Radilo se prema jednom originalnom uzorku i sve su noÅ”nje bile jednake. Upravo zato nisu bile odobrene za nastup na I. smotri folklora u Zagrebu. Do lipnja smo iskompletirali Ā nove noÅ”njepa smo ipak bili kompletni i spremni za I. smotru u Zagrebu.

Lijepi jurjevski obiÄaji obnovljeni su i u Lukavcu gdje se ispred zidina starog grada Lukavca pali jurjevski krijes i izvode stare jurjevske pjesme i obiÄaji Å”to je s vremenom postala prava turistiÄka atrakcija.
– Baka, ja sam proÅ”le godine bio u parku Franje TuÄmana u Gorici. I tamo je bio veliki jurjevski krijes ā veli Lovro.
– Da, da, i u Mraclinu se pali veliki jurjevski kres u Å abariÄu. Mali DuÄecovci nam pjevaju i pleÅ”u, a naÅ”i tamburaÅ”i sviraju. Uprizorena je i pogodba gospodara sa Äredarom o Äuvanju krava i svinja za tu godinu, a sve zavrÅ”i za bogatim mraclinskim stolom. Spelancija je dobro posjeÄena pa mislim da naÅ”i mjeÅ”tani vole druženje i opuÅ”tanje uz lijepe stare obiÄaje.
Ovaj razgovor vodila sam s unucima u drugom mjesecu ove godine, kada je bilo lijepo i sunÄano vrijeme. Ali s proljeÄem se sve poremetilo, najprije je padala tuÄa, pogodio nas je najjaÄi potres u zadnjih 140 godina, zatim je padao snijeg i nekoliko puta mraz, a najveÄa nepogoda prisilila nas je da se držimo svojih domova i otkažemo sva dogaÄanja i poslove. Zbog COVID-a 19 cijeli je svijet doslovno stao! PrisjeÄanje i dijeljenje ovakvih lijepih uspomena pomaže nam prebroditi izolaciju i uljepÅ”ava nam ove dane kako bismo ostali dobre volje, raspoloženi i dobrog duÅ”evnog (a time i tjelesnog) zdravlja. Ostajte zdravi!
