Foto: Wikipedia

Fragment iz dnevnika Augusta Å enoe na Staru godinu 31. prosinca 1880. godine, nedugo nakon teÅ”kog potresa koji je zadesio Zagreb:Ā 

“SvrÅ”eni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. KiÅ”a i tuča, poplava poharala zemlju… 9. studenoga osinu nas strahoviti potres te uniÅ”ti u naÅ”em liepom Zagrebu mnogo liepih nada. Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego Å”to je sada. Da se ta crna godina i ljuto zavrÅ”i, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? – upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da se dvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko niÅ”tarija i propalica, toliko ima lopovÅ”tine, da te groza hvata. PoÅ”tenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suviÅ”ni pojavi.”Ā 

Kao Å”to vidimo, u Hrvatskoj niÅ”ta novo pod suncem. Ali Augusta Å enou, velikog hrvatskog pisca, ovi pesimistični retci nisu spriječili da se kao gradski senator svim srcem angažira na pomoći unesrećenim sugrađanima. Na tom poslu izgubio je zdravlje i krajem iduće, 1881. godine, preminuo u 43. godini života. Spomenimo i da je Å enoina supruga Slava bila rođena Goričanka iz turopoljske plemenitaÅ”ke obitelji IÅ”tvanić, a supruga je nadživjela 63 godine. Njihova djeca Milan i Branko bili su suradnici Emilija Laszowskog pri pisanju Povijesti plemenite općine Turopolja.

Foto: www.panopticum.hr