U subotu 7. prosinca 2019. napustio nas je Drago ┼átuban Metalac. ─îovjek koji bi svojim posebnim i jednostavnim na─Źinimo ┼żivljenja mogao kao primjer poslu┼żiti mnogima od nas.

Radio je kra─çe vrijeme kao po┼ítar, a potom se zaposlio u Tlosu, tvornici toplomjera, sve do mirovine. Iako je imao mnogo djevojaka, nije mu bio predodre─Ĺen ┼żivot u braku. Mnogi pamte Metalca iz njegovih mla─Ĺih godina kao uvijek zriktanog gospodina koji ide na vlak ili autobus. Rijetki su pro┼íli kraj njega, a da im se on ne bi obratio i poslao bar malo svoje pozitive kojom nas je sve godinama razveseljavao. Nasmijan i uvijek spreman za ┼íalu, kriti─Źan prema onima koji su previ┼íe radili, a premalo vremena odvajali za dru┼ítveni ┼żivot, nogometa┼í od djetinjstva do starosti, uvijek prisutan na svim doga─Ĺanjima vezanim uz loptanje i dru┼ítveni ┼żivot.

Od prvenstvenih utakmica Mraclina i Bune, svojedobno vrlo popularnih me─Ĺuselskih turnira, pa do sada┼ínje Bre┼íke lige. Jedan od legendarnih mraclinskih turnira izme─Ĺu o┼żenjenih i neo┼żenjenih odr┼żan je upravo na njegovom dvori┼ítu, za koje se govorilo da ima travu ljep┼íu nego Maracana, o ─Źemu postoji i foto zapis.

Foto-arhiva: Vitomir Štuban

Prolazio je svojim biciklom stotine kilometara odlaze─çi na utakmice po nizinama i bregima. U ljetnim danima, poslijepodnevni sati bili su rezervirani za obavezno kupanje na jezeru “─îi─Ź-Bi─Ź”, kako ga je on zvao. Po njegovom biciklu, kratkim hla─Źama i japankama, poznala ga je cijela op─çina. Sve bi redom pozdravljao i znao re─çi: ÔÇ×Pa de ste ljudi, samo se v hi┼że zapirate, ojte nekam van!?ÔÇť Falit ─çe nam puno, sve od njega: osmijeh, zafrkancija, bicikl, njegova pri─Źe i prijedlozi za koje mnogo puta nismo znali da li su izgovoreni u ┼íali ili ozbiljno.

Te┼íka bolest prije dvije i pol godine prikovala ga je uz krevet, a samo dan prije, svojim je biciklom pro┼íao rutu od Mraclina do Gorice, na Veliku Bunu i natrag. Samo tu jednu no─ç ne┼íto se dogodilo s njegovim zdravljem, koje je do tada bilo savr┼íeno. Ve─ç za dva dana doktor je u bolnici rekao: ÔÇ×Da su va┼íi ostali nalazi kao njegovi, bili biste presretni.ÔÇť Ali na ┼żalost, otkazala mu je cijela desna strana i njegov dotada┼ínji na─Źin ┼żivota se zaustavio. Ali njegova pozitiva i osmijeh s lica nije se gasio sve do subote 7. prosinca, kad je oti┼íao u vje─Źnost. S njim je nestao jedan dio lijepog na─Źina ┼żivota koji je obilje┼żio generacije Mraclinaca od ranih tridesetih, pa sve do danas kada o tome govorimo i pi┼íemo. Od mu┼íkih sumje┼ítana iz te je generacije s nama jo┼í samo Franjo Crni─ç. Skromno, po┼íteno, veselo, to su nas u─Źili i ostavili nam, na nama je da se nikad ne zaboravi!

Ovaj dio iz dokumentarnog filma pod nazivom ÔÇ×Gurajte im loptu v golÔÇť, povodom 85 godina postojanja kluba, priredili su Vitomir i Davor ┼átuban.To je film o povijesti nogometa u Mraclinu, o pro┼ílim vremenima o┼żivljenim kroz pri─Źe nekada┼ínjih igra─Źa kluba. ┼Żive legende ispri─Źale su nam zanimljivih pri─Źa o nogometu kakav je nekada bio, o istinskoj ljubavi prema klubu, o odricanjima i zalaganju svih igra─Źa, o ljudima koji su bili logistika, a bez kojih NK Mraclin ne bi mogao opstati sve do dana┼ínjih dana! Na┼í Metalac je imao upravo to ÔÇô istinsku ljubav prema klubu i svim ljudima!