U nedjelju 11. listopada, “An─Ĺele” su posjetile Karlovac, Vivodinu i Ozalj. Uvijek sam, prolaze─çi autocestom pokraj Karlovca, razmi┼íljala, ┼íto se ima vidjeti u tom gradu? S lijeve strane, moj je pogled uvijek plijenio Stari grad, kojemu nisam znala niti ime, a svaki puta sam po┼żeljela vidjeti ga izbliza. Bio je to, doznala sam nedugo, Stari grad Dubovac.

Iz Mraclina smo krenule autobusom rano. Iako je vi┼íe od pola prijavljenih ─Źlanica odustalo od putovanja, dvadeset i troje nas je ipak ostalo. ─îak ni vremenska prognoza nam nije bila sklona, no nismo htjele odustati. U Karlovac smo stigle oko 9 sati, gdje nas je do─Źekala na┼ía vodi─Źka Ivan─Źica ┼áebalj, koja nas je vodila dalje u razgledavanje. Ki┼ía je nemilice padala, pa smo prvo Karlovac obi┼íle u panoramskom razgledavanju iz autobusa. Na┼ía je ┼íetnja trajala 3 sata, pa smo imale sre─çu da je i ki┼ía stala. Gospo─Ĺa Ivan─Źica, ispri─Źala nam je predivnu pri─Źu o gradu u kojem, kako sam mislila, ÔÇ×nema se ┼íto za vidjetiÔÇť. Nakon razgledavanja Karlovca, krenule smo put Starog grada Dubovca. Napokon mi se ┼żelja ispunila.

Iz Dubovca, pozdraviv┼íi se s na┼íom Ivan─Źicom,  kojoj se ovom prigodom zahvaljujemo na lijepoj prezentaciji Grada, krenule smo put Vivodine na ru─Źak, gdje nas je do─Źekala ljubazna doma─çica, gospo─Ĺa Marica Frlan sa svojim osobljem. Ki┼ía je ponovno po─Źela nemilosrdno padati, a mi smo nakon obilnog ru─Źka, trebale krenuti u Vinariju obitelji Vrbanek. Kako na┼í autobus nije mogao zbog veli─Źine do njih, trebale smo krenuti pje┼íke, laganog hoda oko kilometar i pol, uskom cestom, na kojoj se jedva mogu mimoi─çi i osobna vozila. Na┼íi ljubazni doma─çini, Melita i Zdenko Vrbanek, do┼íli su po nas automobilima, te nas u nekoliko tura prevezli do svoje Vinarije. U lijepo ure─Ĺenom podrumu, degustirali smo njihova vina, uz finu poga─Źu koju nam je priredila na┼ía doma─çica Melita. Gospo─Ĺa Vrbanek je bila najuzornija seoska ┼żena Hrvatske za 2018. godinu. Ovom prigodom zahvaljujemo se njoj i njezinoj obitelji, na lijepoj prezentaciji i gostoprimstvu.

Na┼ía zadnja destinacija bio je Stari grad Ozalj, do kojeg smo stigle ve─ç u sumrak. Zbog ki┼íe, nismo ga mogle do┼żivjeti u potpunosti, no uspjele smo vidjeti stalni postav muzeja. Tako─Ĺer, zbog lo┼íeg vremena, nismo mogle posjetiti niti prvu hidrocentralu u Evropi, ÔÇ×MunjaruÔÇť, pokraj koje smo samo pro┼íle autobusom. Mo┼żda je to znak da se u Ozalj jo┼í koji puta vratimo.

Iako ki┼íni i tmuran dan, nimalo nije umanjio do┼żivljaj na┼íeg putovanja. I ovaj smo puta ne┼íto nau─Źile o jo┼í jednom dijelu Lijepe nam na┼íe, dijelu za kojeg sam mislila kako se ovdje i ÔÇ×nema ba┼í ┼íto za vidjetiÔÇť. I te kako ima, i toplo preporu─Źam, spustite se s autoceste u Karlovac, grad na ─Źetiri rijeke. Predivan je! A,┬á ako ┼żelite u┼żivati u prelijepoj prirodi Ozaljskog kraja, slobodno oti─Ĺite. Raj je to za o─Źi i du┼íu.