Jesen stiže. Svako novo godišnje doba donosi neke nove početke. Nikada joj to nisam rekao. Došao sam nepozvan, sa sobom nisam donio ništa. Ljeto mi je pokazalo izlaz iz sjene. Morao sam se nažalost oprostiti iako nitko od nas ne zna što je iza ugla. Sakrio sam se u zavjetrinu. I šutio. Tek želim da se zna da sam učinio sve što sam mogao. Bacio sam u trnje sunce, more, zalaske i mozak u nekim drugim dimenzijama. Ljeto je bilo ispunjeno radom, redom i čekanjem. Čekanjem da dođe ovo, prođe ono, da se nešto nedefinirano ali pozitivno dogodi, dođe i prođe, da me ostavi pod dojmom dok ne dođe nešto novo, bolje od prethodnog. Te jeseni odlučio sam ne planirati. I ne čekati. Zajednička mi ostaju samo neodgovorena pitanja poznanika u prolazu.
Bek je ispijao kavu dok Bat nije zatvarao usta. Pričao je o projektima, milijunima, tržištima… Sjedio sam. I šutio. Na neka pitanja i dalje tražim odgovore. Shvatio sam da nema smisla boriti se protiv nečega što /ni/je suđeno. Ipak, svaki dan imamo izbor. Petak je oduvijek omiljen dan u tjednu. Kvaka je u tome – govorio sam si – da treba biti hrabar i odvažan i ostaviti traga. Ne baš promijeniti svijet, samo malo vlastite okoline. Možda umjetnošću promijeniti živote. Predivno pisati. Cijeniti prijatelje, ne iznevjeriti svoja načela, živjeti punim žarom i plućima. Voljeti i biti voljen, ako je moguće. Razumno jesti. Takve stvari. Oduvijek sam znao da samo u nekim životima želim aktivno sudjelovati.
‘Tradicionalno, ljudi moraju čekati da se stvari pokrenu, moraju čekati da ih netko zaposli, moraju čekati promaknuće… Ideja o pisanju bloga daje im osjećaj moći, jer se oslanjaju isključivo na sebe i ne moraju čekati na druge. Nevjerojatna je misao da živimo u vremenima kad možete sjediti kod kuće i uz pomoć dobre ideje, laptopa malo borbenosti i odlučnosti pokrenuti posao. Diljem svijeta ljudi tako ispisuju svoju sudbinu’ – rekla je Natasha Courtenay – Smith. Život te tuče rukama i nogama i moramo se truditi ‘sačuvati ustaljeni gard’. To je život. Grub je poput šamara na licu punom bure. Nema milosti i ne pita. Ne pita. Ne bira. Samo uzima. Ja biram lijepe osjećaje, lijepe riječi i lijepe trenutke. Biram dok mogu birati. Biramo dok smo pokretni i zdravi. Napisati ću još ponešto pa idem na godišnji odmor, na neke nove početke suočiti se sa samim sobom.
Sanjam. Svakodnevno. Male i velike snove. Važne. I svaki put tako. Sanjaju li i oni velike snove poput mene? Jesu li ih ikad sanjali? Jesu li ih pokušali ostvariti? Ne znam. Ponekad je dobro kad si sam sa sobom na Ti. Imam velika očekivanja i vjerujem da će se barem dio ostvariti. U protivnom još ću jednom mahnuti iza ugla neke slijepe ulice i nastojati zaboraviti. Opet. I put u pakao, kažu, popločen je dobrim namjerama. Osobno, najdraže su mi ispravne odluke isprepletene s pogrešnima prema pravom putu. Upravo sam bacio oko na moj zadnji tekst. Dvadesetog u rujnu, ili bilo kog drugog. Možda je idealno vrijeme za provođenja svih onih odluka na čekanju. Vežu me određene uspomene ne veže me vizija budućnosti zato je lijepo pogledati isto mjesto drugim očima.
Onaj tko kaže da nema očekivanja u pravilu – laže. Priznajem, još uvijek sam nestrpljiv. Strpljenje je dragocjena osobina s kojom se baš ne mogu pohvaliti. Jesen stiže. Svako novo godišnje doba gleda u daljinu i ne vidi ono što mu je pred nosom. Jesen nas je snašla prije negoli smo očekivali. Počeci dolaze s jeseni, tješili smo se. Valjalo bi započeti puno toga, ma mi se ne da! Sreo sam pjesnika neki dan u našem kafiću. Pričao je u stihovima, pričao je o stihovima, tamburašima i klapama. Lijepo. Urednik svakodnevno poziva na svakodnevnu molitvu. Lijepo. Jerbekov čardak je u značajnoj rekonstrukciji. Susjed Baggio je u procesu kreiranja vlastitog procesa konstruiranja ličnosti ‘šest kila u tri tjedna’. Graba je opet zelena. Dva ovisnika o tenisu udaraju lopticu kako se već udara oko pola sedam predvečer. Začuo se vjetar u turopoljskoj ravni. Nismo više na obali, osunčani i sretni. Ne svira naša omiljena muzika. Na neku čudnu foru krene neka priča bez veze, o svemu i svačemu, a opet ni o čemu. Popio sam kavu s dragim ljudima. Sutra ću krenuti na dijetu. Sutra dolazi već tri tjedna.